Putovanje života po Route 66: Loris Zupanc i Iva Stoiljković o snu koji su pretočili u kilometre

Multimedijalni centar u Barbanu bio je u petak navečer ispunjen do posljednjeg mjesta zahvaljujući putopisnom predavanju „Motorom po Route 66“.

Publika je s velikim zanimanjem pratila avanturu života Lorisa Zupanca i Ive Stoiljković iz Krnice, koji su na unajmljenom Harley Davidson Street Glide motoru proputovali legendarnu američku cestu poznatu kao „Mother Road“.

Tijekom jednosatnog predavanja posjetitelji su, uz fotografije i priče, uronili u atmosferu Amerike kakvu poznajemo iz filmova, prateći putovanje koje je trajalo 14 dana.

Route 66, cestovni pravac od Chicaga do Los Angelesa, službeno je imenovan 11. studenoga 1926. godine, a Zupanc je istaknuo kako će sljedeće godine proslaviti 100. rođendan, što je druženju u Barbanu dalo dodatnu simboliku.

Ruta je desetljećima imala velik gospodarski i civilizacijski značaj te je, kao jedan od najvećih prometnih projekata u američkoj povijesti, doprinijela povezivanju dviju obala SAD-a. Izgradnjom mreže autocesta 1950-ih počinje gubiti na važnosti, a 1985. ostaje bez statusa državne ceste.

 

IstraIN

Ipak, zahvaljujući entuzijastima i svijesti o njezinoj povijesnoj vrijednosti, Route 66 je danas važna turistička atrakcija – oko 85 posto trase još je uvijek u razmjerno izvornom obliku, čuvajući niz uspavanih gradića američkog Srednjeg zapada.

Iako sama Route 66 ima oko 3.940 kilometara, Loris i Iva odlučili su produžiti put i posjetiti dodatne savezne države, pa su na motoru ukupno prošli oko 6.500 kilometara. Put su započeli u Chicagu, a nakon 14 dana vožnje završili su na slavnom Santa Monica Pieru u Los Angelesu.

 

IstraIN

Plan putovanja i smještaja, koji je uključivao prolazak kroz osam saveznih država, izradila je talijanska agencija Kanaloa Viaggi, a dnevno su prelazili oko 400 kilometara prema unaprijed zadanom rasporedu.

Put nije prošao bez izazova: kiša koja pada cijeli dan, hladnoća, vožnja pustinjom „usred ničega“ bez signala na mobitelu te strah od uragana bili su dio iskustva. „Bilo je trenutaka kad sam, negdje na pola puta, htio odustati. Ali imao sam suvozačicu za poželjeti.

Iva ni u jednom trenutku nije rekla da ne može, što mi je bila velika motivacija da idemo dalje“, rekao je Zupanc, pohvalivši svoju suputnicu.

Na pitanje zašto su smještaj rezervirali unaprijed, Iva je pojasnila da na licu mjesta nije sigurno da će uvijek biti slobodnih soba, a često je neizvjesno i hoće li manji moteli uopće biti otvoreni, pa je detaljna organizacija bila ključna za sigurnost i miran tijek putovanja.

Kroz brojne fotografije publika je dobila uvid u autentične prizore s ceste: klasične dinere, motele uz cestu s motorima parkiranim ispred soba, stare automobile i kulise koje savršeno dočaravaju duh američke pop-kulture.

Jedan od najupečatljivijih i najzabavnijih trenutaka bio je slučajni susret u meksičkom restoranu u Santa Feu, gdje su naletjeli na prijatelja iz Pule koji ondje živi već 15 godina.

Tijekom cijelog putovanja Loris i Iva susretali su iznimno ljubazne i znatiželjne domaćine. „Oduševilo nas je što su svi bili tako srdačni i susretljivi, posebno prema motoristima. Zanimljivo je da mnogi Amerikanci nikada nisu posjetili Route 66, unatoč njezinoj legendarnosti. Upoznali smo puno ljudi koji su bili sretni što smo mi, kao stranci, došli to učiniti“, rekao je Zupanc.

 

IstraIN

Na Route 66 nisu propustili posjetiti ni kultne lokacije poput Cadillac Rancha u Teksasu, instalacije deset poluukopanih Cadillaca u pustinji koje posjetitelji šaraju sprejevima, stvarajući stalno mijenjajuće zajedničko umjetničko djelo.

U Arizoni su obišli Oatman, nekadašnji rudarski grad zlata, danas turističku atrakciju u kojoj magarci slobodno šeću ulicama. Kao ljubitelji serija, u Los Angelesu su posjetili i slavnu kuću blizanaca Brandona i Brende Walsh iz „Beverly Hillsa 90210“.

Nakon što su na motoru stigli do cilja Route 66 u Santa Monici, prije povratka kući pretvorili su put u svojevrsno glazbeno hodočašće: posjetili su New Orleans, kolijevku jazza, zatim Memphis, kolijevku bluesa, te Graceland, dom Elvisa Presleya.

Na pitanje iz publike bi li takav put preporučili u grupnoj ili individualnoj organizaciji, složili su se da je moguće i jedno i drugo, no da individualni pristup omogućuje veću slobodu i autentičnost doživljaja.

„Trenutak dolaska na cilj nakon 14 dana vožnje ostat će nam zauvijek u sjećanju“, zaključio je Zupanc, dodajući da su na kraju bili iscrpljeni, ali neizmjerno sretni i ponosni što su ostvarili svoj san. Na pitanje o sljedećoj destinaciji uz osmijeh su priznali da zasad nemaju nove planove, već da se žele dobro odmoriti.

Predavanje je završilo kratkim videoisječkom s putovanja, a publika je Lorisa i Ivu nagradila dugotrajnim pljeskom za hrabrost i ispričanu priču o velikoj cesti, velikom putovanju i jednom ostvarenome snu.