Od deset piva dnevno do nula kapi: Inspirativna priča Rovinjca koji je rekao dosta alkoholu

Alkohol je u našem društvu duboko ukorijenjena navika — često vezana uz druženja, proslave i svakodnevne rituale. No iza „jedne čaše“ nerijetko se kriju ozbiljne zdravstvene, obiteljske i psihičke posljedice.

U Hrvatskoj alkohol konzumira oko tri četvrtine odraslih građana, a procjene govore da između 150 i 200 tisuća ljudi već ima razvijenu ovisnost.

U emisiji Radio ordinacija na Rovinj FM-u gostovao je Rovinjac Ivo (Ifo) Krelja, koji je javno i bez zadrške podijelio svoju osobnu priču — put od trideset godina redovitog pijenja do potpune apstinencije koja danas traje više od godinu dana. Njegova ispovijest nije moraliziranje — nego svjedočanstvo promjene.

Prisjećajući se početaka, Ivo kaže da ništa nije odudaralo od uobičajenog društvenog obrasca.

„To je bilo kao i svima — s dvadeset, dvadeset pet godina. Ajmo na pivo, ajmo na pivo — i tako je krenulo. Nikad ne razmišljaš da ćeš doći do faze da kažeš: dosta, zaglibio sam.“

Godine su prolazile, a navika je postajala rutina. Radio je u ugostiteljstvu, bio okružen društvom, izlascima i alkoholom. Kaže da je dugo vjerovao kako sve drži pod kontrolom — dok nije shvatio da kontrola više ne postoji.

Deset piva dnevno kao “normala”

Prekretnica se počela nazirati oko 2021. godine. Tada pijenje više nije bilo društveni dodatak — nego svakodnevni obrazac. „Jedno pivo, pa drugo, pa treće — ja nisam znao stati. Normalno — deset piva dnevno. To je bila normala. U podne sam znao biti doma pijan i ići spavati. Probudim se predvečer — pa opet ispočetka.“

Posebno ga danas pogađa spoznaja koliko je vremena izgubio. Govori kako je propuštao trenutke s obitelji i djecom, lagao ljudima da je zauzet, dok je zapravo bio kod kuće — pijan i iscrpljen. „Kad shvatiš da si dva puta dnevno pijan i dva puta dnevno ideš spavati — to je ozbiljno.“

Važnu poruku šalje svima koji odgovornost pokušavaju prebaciti na okolinu. „Ljudi ne smiju govoriti da su zaglibili zbog društva. To nije istina. To je u glavi. Danas idem van — oni piju pivo, ja pijem čaj. Nema problema.“

Naglašava i jednu čestu zabludu. „Ne postoji ‘smanjit ću’. To ne postoji. Ili piješ — ili ne piješ. ‘Smanjit ću’ je laž koju govoriš sam sebi.“

Foto: IstraIN

Lani su se pojavili i fizički simptomi. Epizode drhtavice i naglog osjećaja hladnoće usred ljeta bile su alarm koji više nije mogao ignorirati. „Tresao sam se u sedmom mjesecu. Morao sam staviti deku. Govorio sam sebi da nije od alkohola — ali bilo je.“

Pravi trenutak odluke došao je nakon još jednog teškog mamurluka. „Bila je nedjelja, lijepo vrijeme, djeca vani, a ja u kući — slab, nikakav. I rekao sam sam sebi: ča mi to treba? Tog dana sam stavio križ na alkohol.“ Datum pamti — 26. listopada.

Za razliku od mnogih, nije se uključio u formalne programe odvikavanja. Kaže da je odluka bila osobna i konačna, ali priznaje da mu je puno značila bliska osoba koja je već godinama apstinent. „Pokazao mi je da je moguće.“

Zanimljivo je da nije mijenjao krug ljudi ni način druženja. Promijenio je samo sebe. „Isto društvo, isti izlasci. Oni piju — ja pijem čaj ili bezalkoholno pivo. Prije sam se rugao ljudima koji ga piju. Danas ga naručim bez srama.“

Foto: IstraIN

Izračunao je i financijsku stranu stare navike — samo pivo ga je koštalo oko 500 eura mjesečno.

Na pitanje o iskušenjima odgovara mirno — do sada ih, kaže, nije bilo. Ispričao je i simboličan trenutak: otvorio je bocu vina koju je čuvao 18 godina za rođendan prijateljeva sina — natočio svima — ali nije popio ni kap. „Otvoriti — da. Piti — ne.“

Ipak, realan je. „Možda za pet ili deset godina dođe trenutak slabosti. Nitko nema filter. Ali znam — kod mene nikad ne bi ostalo na jednoj čaši. Ako padnem — dignut ću se i krenuti opet.“

Veliku promjenu primijetio je u mentalnom stanju. „Bio sam pun anksioznosti. Ljudi su mislili da sam veseo — a ja sam bježao doma. Danas idem svugdje. Ne bih prije godinu dana došao u radio studio — nema šanse.“

Ivo ne propovijeda zabranu alkohola svima — ali jasno razdvaja uživanje od gubitka kontrole. „Ako imaš kontrolu — uživaj. Ja je nisam imao.“

Njegova priča nije priča o savršenstvu — nego o odluci. O običnom čovjeku koji je u jednom trenutku rekao dosta — i ostao pri tome. A to je, kako sam kaže — najveća pobjeda.