Edi Poropat najstariji je barkajol rovinjske batane: 'More je moj svijet i život'

Svoj radni put započeo je u rovinjskoj Tvornici „Mirna“, nakon čega se samostalno otisnuo u ribarstvo i tim se poslom bavio sve do umirovljenja. Danas svoje iskustvo i znanje prenosi drugima, osobito posjetiteljima koji žele upoznati autentični život uz more.

Ekomuzej batana / Ecomuseo batana

23 Veljača 2026 I 19:57

Edi Poropat najstariji je barkajol rovinjske batane: 'More je moj svijet i život'
Kuća o batani

Rovinj i more neraskidivo su povezani, a tu vezu i danas svakodnevno živi Edi Poropat – najstariji barkajol rovinjskih tradicijskih plovila, dugogodišnji profesionalni ribar koji ni u mirovini nije napustio more.

Iako je završio radni vijek, Poropat i dalje gotovo svakog jutra, kad to vremenske prilike dopuštaju, izlazi na more svojim kaićem.

Uz to već godinama skrbi o batani Fiamita, jednoj od desetak batana u vlasništvu Udruge–Associazione „Kuća o batani – Casa della batana“, aktivan je član udruge i sudjeluje u očuvanju rovinjske pomorske baštine.

Svoj radni put započeo je u rovinjskoj Tvornici „Mirna“, nakon čega se samostalno otisnuo u ribarstvo i tim se poslom bavio sve do umirovljenja. Danas svoje iskustvo i znanje prenosi drugima, osobito posjetiteljima koji žele upoznati autentični život uz more.

Tijekom ljetnih mjeseci prevozi turiste batanom, demonstrira tradicionalno krpanje ribarskih mreža i objašnjava kako se nekada živjelo i radilo na moru.

„Strance zanima sve – od povijesti grada do toga što se i kako lovi. Često žele i sami pokušati krpati mreže ili zaveslati, ali mjesto barkajola nikome ne prepuštam. Na moru se mora znati ponašati i more poštivati“, ističe.

Kuća o batani

Poropat je, osim po godinama i iskustvu, prepoznat i kao svojevrsni ambasador rovinjske maritimne tradicije. Dok upravlja batanom, turistima govori o gradskim znamenitostima, običajima i ribarskom načinu života.

Najviše ih, kaže, zanima crkva svete Eufemije, ali i svakodnevica nekadašnjih ribara.
„Priče ih često toliko zainteresiraju da se počnu raspitivati kako bi i sami mogli živjeti u Rovinju“, dodaje.

Uz talijanski, koji je dio rovinjske svakodnevice, sporazumijeva se i na engleskom i njemačkom, a kad riječi nisu dovoljne – sve objašnjava radom i pokazivanjem.

Kuća o batani

Njegov dan počinje rano, već oko pet sati ujutro, kada odlazi u luku obići brodove.

„I kad su privezani, o njima se mora skrbiti – tenditi ih kao ženu“, kaže kroz smijeh, naglašavajući da i kaić i batana traže stalnu pažnju.

Batana Fiamita, koja mu je povjerena na čuvanje, posebno mu je važna. Potpuno je obnovljena 2008. godine zahvaljujući rovinjskom kalafatu Mladenu Takaču, a danas je jedna od prepoznatljivih rovinjskih batana.

U vrijeme blagdanskog uređenja grada vadi se iz mora i postavlja na ulazu u Careru, gdje postaje česta meta fotografija brojnih posjetitelja.

Kuća o batani

Ova priča primjer je kako se tradicija ne čuva samo kroz projekte i izložbe, nego kroz ljude koji je svakodnevno žive.

More mu je i dalje, kako sam kaže, „svijet i život“ – prostor rada, susreta i prenošenja znanja novim generacijama i svima koji žele upoznati pravi, „morski“ Rovinj.