Na današnji dan, 12. ožujka 1847. godine, u Županićima kraj Labina rođen je Josip Belušić, hrvatski izumitelj koji je svijetu podario jedan od prvih uređaja za mjerenje brzine vozila – električni brzinomjer, poznat pod nazivom velocimetar.
Belušić je školovanje započeo u Pazinu, a nastavio u Kopru, dok je studij završio u Beču. Nakon studija 1875. godine zaposlio se kao profesor fizike i matematike u učiteljskoj školi u Kopru. Tijekom karijere bio je i direktor Pomorske škole u Castelnuovu u Italiji, gdje je dobio i titulu docenta.
Njegov najpoznatiji izum – velocimetar – prvi je put službeno predstavljen 1887. godine. Riječ je o električnom uređaju koji je mjerio brzinu putničkih vozila, ali i bilježio niz drugih podataka: trajanje vožnje, vrijeme stajanja vozila, broj prevezenih putnika te vrijeme njihova ulaska i izlaska.
Zbog tih mogućnosti Belušićev uređaj smatra se pretečom današnjih tahografa i taksimetara, ali i modernih nadzornih uređaja koji se danas koriste u kamionima, autobusima i taksijima.
Svoj izum Belušić je 1888. godine patentirao u Beču pod nazivom „uređaj za nadzor vozila u najmu“. Izvorni patent i danas se čuva u državnom arhivu u Beču, dok presliku posjeduje Muzej policije u Zagrebu.
Velocimetar je posebno priznanje dobio na Exposition Universelle 1889 u Parizu, gdje je 1889. proglašen najboljim među više od 120 prijavljenih uređaja.
Nakon dodatnih pokusa i natječaja 1890. godine uređaj je i službeno prihvaćen, a već godinu dana kasnije prvih stotinu velocimetara ugrađeno je u pariške kočije. Iako izum nije doživio širu komercijalnu primjenu, Belušićev rad ostao je važan korak u razvoju sustava za mjerenje brzine i nadzor prometa.
Ime ovog istarskog izumitelja danas zauzima posebno mjesto u povijesti tehnike, a njegov velocimetar smatra se jednim od pionirskih izuma koji su prethodili modernim prometnim mjernim uređajima.