Zašto pulska Arena još nije na UNESCO listi? Pitanje koje sve češće zbunjuje i Istrijane, ali i goste

Pulska Arena, simbol grada i jedan od najprepoznatljivijih spomenika Hrvatske, već je dvaput pokušala ući na UNESCO-ovu listu svjetske baštine – no bez uspjeha. Danas se sve češće postavlja pitanje: što je pošlo po krivu i postoji li šansa za treći pokušaj?

Prva kandidatura podnesena je 1996. godine. Stručno tijelo UNESCO-a, ICOMOS, tada je ocijenilo pulski amfiteatar kao izuzetan i vrlo dobro očuvan primjer rimske javne arhitekture, s visokom razinom autentičnosti i očuvanosti.

Unatoč pozitivnim ocjenama, ICOMOS se suzdržao od konačne preporuke te je zatražio dodatnu komparativnu studiju rimskih amfiteatara.

Zbog toga je kandidatura privremeno zaustavljena, a novi pokušaj uslijedio je 1999. godine, ovaj put pod širim nazivom “Antička Pula s amfiteatrom”. Uz Arenu, kandidatura je uključivala i druge važne antičke spomenike u gradu – Augustov hram, Slavoluk Sergijevaca, Dvojna vrata, Malo rimsko kazalište te ranokršćanske crkve.

No, nakon provedene komparativne analize, ICOMOS je zaključio kako pulski amfiteatar ne zadovoljava kriterij tzv. iznimne univerzalne vrijednosti – ključan uvjet za upis na UNESCO-ovu listu. Drugim riječima, iako je Arena izuzetno očuvana, nije ocijenjena dovoljno jedinstvenom u odnosu na već postojeće lokalitete svjetske baštine.

Suočena s takvom preporukom, koja uvelike određuje konačnu odluku UNESCO-a, Republika Hrvatska povukla je kandidaturu. Time je i drugi pokušaj završio bez uspjeha.

Foto: IstraINArhiva

Danas, više od dva desetljeća kasnije, Arena i dalje nije na UNESCO-ovoj listi, dok je iz Istre ondje upisana samo Eufrazijeva bazilika u Poreču. Istovremeno, brojni drugi hrvatski lokaliteti već godinama uživaju tu prestižnu oznaku.

Pitanje koje ostaje visjeti u zraku jest – hoće li biti treće kandidature? I ako hoće, hoće li ovoga puta biti drugačije pripremljena i strateški postavljena?

Jer dok turisti Pulu i dalje prepoznaju upravo po Areni, službena potvrda njezine “svjetske vrijednosti” još uvijek čeka – možda upravo svoj treći pokušaj.