Početkom 20. stoljeća Pula je doživjela snažan gospodarski i demografski uzlet. Kao važna vojna luka Austro-Ugarske Monarhije, s Arsenalom i ratnom mornaricom, grad je privlačio stanovništvo iz svih krajeva Monarhije te se ubrzano razvijao u pravi velegrad.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće Pula je brojila oko 60 tisuća stanovnika, što je donijelo i nove izazove, posebno u organizaciji javnog prijevoza. Upravo zato donesena je odluka o uvođenju tramvajskog sustava, u skladu s tadašnjim europskim trendovima i zakonima koji su poticali izgradnju lokalnih i gradskih željeznica.
Tramvaj je u Puli svečano pušten u promet 25. ožujka 1904. godine, a već prvog dana prodano je oko 6500 karata, što jasno pokazuje koliko je bio potreban i dobro prihvaćen među građanima.
Posebno su prometne bile nedjelje kada je broj putnika dosezao i do 11 tisuća. Iako je tramvaj imao svega četiri vagona, od kojih su neki bili otvoreni i namijenjeni putnicima trećeg razreda, interes nije jenjavao. Vagoni su bili prepoznatljive crvenkasto-žute boje, a na svakoj strani nalazio se grb grada.
Početna stanica nalazila se kod željezničkog kolodvora, a mreža je imala dva kraka ukupne dužine oko sedam kilometara. Zanimljivo je da je širina tračnica odgovarala željezničkima, što je omogućavalo njihovu višestruku namjenu.
Unatoč velikoj popularnosti u prvim desetljećima, tramvaj je s vremenom izgubio na važnosti. Razvojem autobusnog prijevoza i padom broja putnika, gradska uprava donijela je odluku o ukidanju tramvajskog prometa 1934. godine, nakon čega su tračnice uklonjene.
Osim u Puli, tramvaj je u Istri prometovao i u Opatiji te Piranu, a na području poluotoka djelovalo je ukupno 12 željezničkih i tramvajskih društava.
Danas tramvaj u Puli postoji samo u sjećanjima i starim fotografijama, ali ostaje važan podsjetnik na razdoblje kada je grad živio punim industrijskim i urbanim zamahom.