Provjerili smo ponudu : Krumpir uvozimo iz Francuske, a evo odakle dolazi povrće koje svakodnevno kupujemo

Novi pravilnik donio je veću transparentnost, a provjera u jednoj trgovini u Rovinju pokazala je kako većina povrća na policama dolazi iz uvoza, dok je domaće zastupljeno tek djelomično.

Igor Franković
Igor Franković

26 Travanj 2026 I 14:08

Provjerili smo ponudu : Krumpir uvozimo iz Francuske, a evo odakle dolazi povrće koje svakodnevno kupujemo
Foto: Pexels Ilustracija

Od 01. siječnja 2026. godine u primjeni je Pravilnik o tržišnim standardima i utvrđivanju pravila o kontrolama usklađenosti s tržišnim standardima za sektor voća i povrća, određene prerađene proizvode od voća i povrća te sektor banana , koji određuje da voće i povrće koje se nalazi umaloprodaji mora imati jasno istaknutu zemlju podrijetla.

To je velika novina i vrlo je značajna za potrošače i znači da na svakoj polici ili ambalaži u kojoj se nalazi neko voće ili povrće mora biti istaknuta i zemlja podrijetla što potrošačima omogućuje odgovor na pitanje – odakle zapravo dolazi ono što svakodnevno kupujemo.

Kako bismo to provjerili, obišli smo jednu trgovinu u Rovinju i analizirali deklaracije na odjelu svježeg povrća. Rezultati pokazuju kako se na policama i dalje u velikoj mjeri nalazi uvozna roba, iako dio ponude čine i domaći proizvodi.

Tako smo primjerice zatekli kupus iz Albanije, dok je luk dolazio iz Njemačke. Mladi luk i češnjak bili su iz Egipta, a krumpir iz Francuske.

S druge strane, dio povrća dolazi iz Hrvatske – poput kelja, radiča, brokule, cvjetače i blitve, što pokazuje da domaća proizvodnja ipak ima svoje mjesto na policama.

Među uvoznim proizvodima našli su se i špinat te salata iz Italije, što dodatno potvrđuje kako je ponuda povrća u velikoj mjeri oslonjena na strane proizvođače.

Novi pravilnik donosi veću transparentnost, no istovremeno otvara i pitanje samodostatnosti domaće proizvodnje. Iako Hrvatska ima uvjete za uzgoj brojnih poljoprivrednih kultura, praksa pokazuje kako se velik dio povrća i dalje uvozi.

Za potrošače to znači veću informiranost pri kupnji, ali i mogućnost izbora – između domaćih i uvoznih proizvoda koji svakodnevno završavaju na stolovima.