Polako gasimo pogled prema svemiru: Zašto danas gotovo više ne možemo vidjeti Mliječni put?

Dom dvjesto pedeset milijardi zvijezda, od kojih je većina znatno veća od naše matične zvijezde, Sunca, čini zvjezdani grad u kojem i mi živimo. Astronomi takve zvjezdane gradove nazivaju galaktikama. Ima ih više vrsta: pravilne, nepravilne, spiralne, eliptične, spljoštene i njihove podvrste.

Otkud naziv Mliječni put za našu galaktiku? Čini se da naziv potječe još iz vremena babilonske civilizacije te se preko grčke civilizacije prenosio naraštajima i zadržao sve do današnjih dana.

Milijuni i milijarde udaljenih zvijezda na nebu tvore svijetleću, nepravilnu strukturu koju golim okom nije moguće razlučiti na pojedinačne zvijezde. Stari narodi zamišljali su to kao da je netko prolio božansko mlijeko po noćnom nebu.

U našim je krajevima uvriježen i naziv Kumova slama, tragovi slame i sušenog sijena koji su noću ostali iza svadbene povorke. Znamo da su različiti narodi stvarali vlastite mitove i nazive za trag galaktike na nebu.

Uostalom, kako drugačije objasniti svjetlosnu zavjesu među zvijezdama koje nijemo promatraju ljudski vijek te rađanje i propast carstava?

Tek je Galileo početkom 17. stoljeća, uperivši teleskop prema tim dijelovima neba, uočio i shvatio da se radi o nebrojenom mnoštvu zvijezda koje na noćnom nebu tvore sjajni, difuzni trag preko cijelog nebeskog svoda.

Danas je za 95 posto europskih građana zvjezdani trag naše galaktike noću nevidljiv zbog sve većeg svjetlosnog onečišćenja. Stotine milijardi Sunaca i njihove zvjezdane točkice izbrisane su s lica noćnog neba zahvaljujući pretjeranom osvjetljavanju.

 

Foto: IstraIN

Mi, današnji Homo sapiensi, svojim smo neprimjerenim i često protuzakonitim rasvjetljavanjem svega i svačega, najčešće potpuno nepotrebnim, sami sebi i svojoj djeci uskratili pogled na iskonsko zvjezdano nebo. Ekvivalent tome bio bi kao kada bi nam netko usred dana stavio povez preko očiju i uskratio pogled na svijet oko nas.

Mliječni put, odnosno Kumova slama, nezamislivo je veliko područje. Astronomi se slažu da njegov promjer iznosi gotovo 90 tisuća svjetlosnih godina. Galaktika je spiralnog oblika, a prevladava mišljenje da ima četiri glavna spiralna kraka s ukupno između 100 i 400 milijardi zvijezda, najvjerojatnije oko 250 milijardi Sunaca.

Pretpostavlja se da najmanje jednako toliko planeta nalazi svoj dom unutar naše galaktike. Naš Sunčev sustav smješten je na njezinoj periferiji, u takozvanom Orionovu kraku.

To je relativno mirno područje, čemu dugujemo stabilne uvjete koji su omogućili nastanak i razvoj života kakvog poznajemo.

 

Foto: IstraIN

Sunce i svi planeti oko središta Mliječnog puta, koje najvjerojatnije skriva supermasivnu crnu rupu, obiđu jedan krug za oko 227 milijuna godina. Sve je to naše kozmičko okružje, o kojem još uvijek znamo vrlo malo.

Našim raketama i robotskim istraživačima trebali bi milijuni godina samo da dosegnu najbliže zvjezdano susjedstvo.

Naš zvjezdani grad danas je skriven od naših pogleda. Posljednje tamne oaze, s kojih se još može vidjeti Mliječni put, nestaju pod naletom svjetlosne devastacije, često uzrokovane malim privatnicima koji u svojoj taštini osvjetljavaju fasade svojih građevina tako da svjetlost bespotrebno rasipaju prema nebu i okolnom prostoru, ponašajući se poput intelektualno, društveno i falusno zakinutih idiota.

Mliječni put od 2019. godine u Republici Hrvatskoj štiti Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja.

Nažalost, mnogi ga svjesno krše, ne mareći ni za svoju domovinu ni za nemjerljivu štetu koju nanose cijelom društvu, uključujući i same sebe.

 

Foto: IstraIN