Hrvati sve više bježe od vijesti: Evo što ih najviše tjera da „isključe“ medije

Otvorite društvene mreže, prelistate nekoliko objava i, iako niste tražili nijednu vijest, već znate što se dogodilo u zemlji i svijetu. Upravo tako danas do informacija dolazi velik dio hrvatskih građana.

Istraživanje Agencije za elektroničke medije pokazalo je da gotovo 60 posto građana do vijesti u pravilu dolazi slučajno, umjesto da ih aktivno traži.

Kod mlađih generacija ta je pojava još izraženija. Čak 70 posto pripadnika generacija Z i Y navodi da vijesti nikada ili rijetko ciljano traži, što AEM povezuje i s činjenicom da su društvene mreže i digitalne platforme važan izvor informacija mlađoj publici.

Istraživanje je provedeno u travnju 2026. na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1.014 punoljetnih građana Hrvatske, a podatke je prikupio Ipsos. Metodologiju istraživanja i obradu podataka za AEM izradio je dr. sc. Ivan Burić.

Televizija i portali još uvijek na vrhu

Unatoč snažnom rastu društvenih mreža, klasični izvori informiranja nisu nestali.

Na razini ukupne populacije televizija i internetski portali i dalje su glavni kanali informiranja, nakon kojih slijede društvene mreže i radio.

Zanimljiv je još jedan detalj istraživanja – nešto više ispitanika navelo je da se informira putem podcasta nego čitanjem novina.

AEM prema medijskim navikama građane dijeli u dvije velike skupine. Oko 60 posto populacije čine tradicionalni medijski konzumenti, dok preostalih 40 posto pripada digitalno-mrežnim konzumentima.

Prvi češće imaju ustaljene termine za praćenje vijesti i aktivno ih traže, dok su navike digitalne publike manje fiksne. Među digitalno-mrežnim konzumentima čak svaki treći često izbjegava vijesti, gotovo tri puta češće nego tradicionalna publika.

Više od polovice barem povremeno izbjegava vijesti

Još zanimljiviji rezultati dobiveni su kada su građane pitali izbjegavaju li namjerno vijesti.

Njih 31,2 posto odgovorilo je da to čini povremeno, a 16,8 posto često. Kada se uključe i oni koji ih dugotrajno izbjegavaju, AEM zaključuje da 52 posto građana Hrvatske povremeno ili često odnosno dugotrajno namjerno izbjegava vijesti.

Dodatnih 3,6 posto više uopće ne prati vijesti, dok 4,5 posto nema naviku njihova praćenja.

Što Hrvati najmanje žele čitati?

I tu istraživanje daje zanimljiv odgovor.

Među građanima koji određene vrste vijesti svjesno izbjegavaju, na prvom su mjestu ideološke i svjetonazorske rasprave. Njih zaobilazi 53 posto ispitanika koji tematski izbjegavaju vijesti, odnosno 24,8 posto svih ispitanih.

Slijede estrada, domaća politička zbivanja i crna kronika, dok zbirni podaci pokazuju da gotovo 40 posto ispitanika tematski izbjegava sadržaje povezane s politikom.

Zanimljivo je pritom da politička orijentacija ispitanika nije utvrđena kao značajan prediktor izbjegavanja vijesti.

Zašto ih izbjegavamo? Najjači razlog nije politika

Analiza pokazuje da je najsnažniji prediktor izbjegavanja vijesti anksioznost i emocionalna preopterećenost informacijama.

Drugim riječima, građani koji zbog vijesti osjećaju nervozu, negativno raspoloženje ili psihičku iscrpljenost znatno ih češće odlučuju izbjegavati.

Drugi važan čimbenik je percepcija neprofesionalnosti medija. Povjerenje u novinare pritom nije osobito visoko – na ljestvici od jedan do pet prosječna ocjena iznosi oko 2,63. Novinari su tako zauzeli deveto mjesto među 15 profesija obuhvaćenih istraživanjem.

A što bi ih vratilo vijestima?

Možda najzanimljivija poruka istraživanja odnosi se upravo na ono što publika želi vidjeti više.

AEM u zaključku navodi kako podaci sugeriraju da senzacionalizam i negativizam mogu udaljavati dio publike od medija. Najveći broj ispitanika kao sadržaj koji bi ih potaknuo da češće prate informativne sadržaje naveo je pozitivne vijesti.

Rezultati tako pokazuju da problem nije jednostavno u tome da ljude vijesti više ne zanimaju. Dio publike od njih se udaljava zbog načina na koji ih doživljava – kao uznemirujuće, emocionalno iscrpljujuće ili nedovoljno profesionalne.

A u vremenu kada do vijesti sve češće dolazimo slučajnim skrolanjem, borba medija za pažnju publike očito se više ne vodi samo pitanjem tko će prvi objaviti vijest, nego i kakvu će vijest ponuditi.