Dušica Radojčić: Hrvatska plaća milijune zbog lošeg sustava otpada – država šuti, a problem raste

Dana 18. lipnja 2025. održana je tematska sjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode pod nazivom “Strategija gospodarenja otpadom i Plan gospodarenja otpadom RH 2023.-2028. u odnosu na ciljeve EU i RH da 60% komunalnog otpada do 2023. bude oporabljeno i reciklirano te 10% ili manje posto komunalnog otpada bude odloženo na odlagališta do 2035.”

Cilj tematske sjednice bio je procjena provedbe mjera i aktivnosti uspostave sustava gospodarenja komunalnim otpadom kako bi se definirale preporuke za unapređenje sustava i postizanje zadanih ciljeva recikliranja i oporabe odnosno smanjenja odlaganja komunalnog otpada na odlagališta.

Sjednici su, osim saborskih zastupnika, prisustvovali predstavnici Ministarstva zaštite okoliša, Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, Državnog inspektorata, MUP-a te mnogi akteri sustava gospodarenje otpadom.  

Predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode, Dušica Radojčić, upozorila je da su 20 godina nakon donošenja Strategije od 11 planiranih centara za gospodarenje otpadom danas su u funkciji tri, jedan je u probnom radu, četiri su u fazi izgradnje, a za preostale se tek priprema projektna dokumentacija.

No,  Infrastruktura za recikliranje, kompostiranje i sortiranje ozbiljno zaostaje: nedostaje reciklažnih dvorišta, sortirnica, kompostana i bioplinskih postrojenja, a snažnije ulaganja u kružnu ekonomiju izostaje. A bez toga novi že CGO-i  imati iste probleme kao i Kaštijun i Marišćibna.

Upozorila je da Hrvatska i dalje premalo odvaja otpad – samo 36,7%, dok se količina odloženog biorazgradivog otpada udvostručila u odnosu na 1997. godinu. 

Posebno je istaknula poraznu činjenicu da Hrvatska godišnje plaća sve veće godišnje kazne zbog nereciklirane plastične ambalaže – ove godine čak 33,2 milijuna eura. Istovremeno, za sufinanciranje postrojenja za recikliranje plastične ambalaže država izdvaja upola manji iznos – 18 milijuna eura. „Dakle, plaćamo kazne umjesto da ulažemo u rješenja“, zaključila je Radojčić.

Za recikliranje plastičnog otpada nema javnih postrojenja već je sve prepušteno privatnim oporabiteljima. Rezultat je da nema dovoljno kapaciteta za recikliranje i da postoje monopoli nekih oporabitelja.

Istaknula je primjer CGO Kaštijuna u Puli, koji ilustrira slabosti modela. Centar se otvorio bez prethodno stvorenih preduvjeta za kvalitetno odvajanje, sortiranje i kompostiranje otpada. Danas se na Kaštijunu trajno deponira i do 60% ulaznog otpada. Ako i preostali CGO-i budi imali sličan rezultat, postavlja se pitanje kako ćemo postići zacrtane ciljeve. 

Radojčić je istaknula da Kaštijun izaziva puno muke susjedima zbog nepodnošljivog smrada i straha za zdravlje. Odredba novog Pravilnika o gospodarenju otpadom nalaže da se svaki postupak gospodarenja otpadom koji može izazvati neugodne mirise izvan lokacije gospodarenja otpadom mora obavljati uz primjenu tehničkih mjera kojima će se spriječiti širenje neugodnih mirisa otpada.

Do sada je ta odredba bila samo mrtvo slovo na papiru, pa je predstavnika Državnog inspektorata prisutnog na sjednici upitala nalažu li i na koji način njeno  poštivanje.

Posebno se osvrnula na problem zbrinjavanja goriva iz otpada. Kaštijun proizvodi gorivo iz otpada, za koje ne postoji trajno rješenje zbrinjavanja. Cijena zbrinjavanja GIO-a kontinuirano raste, a broj potencijalnih preuzimatelja opada. Trenutno je na Kaštijunu uskladišteno čak 29.000 tona GIO-a, što predstavlja trošak d 8,5 milijuna eura troška bez PDV-a po trenutnim cijenama – a količina i cijene rastu.

Fond za zaštitu okoliša je do 2023. sufinancirao zbrinjavanje GIO-a s 40% troška uz ograničenje na 743.000 eura. Za 2025. godinu, nakon 2 godine pauze, najavljeno je novo sufinanciranje od 750.000 eura raspoređeno na tri godine. „To je dovoljno za zbrinjavanje 2.500 tona, a već sada ih je na Kaštijunu više od 12 puta više“, istaknula je Radojčić.

Na kraju, predsjednica Odbora postavila neka pitanja Ministarstvu: Je li mudro ustrajati na trenutnom modelu CGO-a bez prethodnog primjerenog razvoja sustava odvajanja, recikliranja i oporabe?

Zašto se segment zbrinjavanja GIO-a prepušta isključivo tržištu koje ne daje zadovoljavajuće rezultate, kad je već dobar dio sustava gospodarenja otpadom u rukama država putem FZOEU? Na koji način će se pristupiti rješavanju problema prevelikih količina goriva iz otpada koje nam dolaze s novim CGO-ima?  Na ovoj je sjednici odgovor Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije izostao.