Paus o paketu zakona o gradnji: Hrvatska zaslužuje uređen sustav, a ne legalizaciju kaosa

Prilikom rasprave paketa zakona koji obuhvaćaju prostorno uređenje, gradnju i energetsku učinkovitost u zgradarstvu, saborski zastupnik IDS-a Dalibor Paus istaknuo je kako vjeruje da su zakonska rješenja predložena s iskrenom namjerom da se zaštiti prostor Republike Hrvatske – jedan od naših najvrjednijih resursa uz ljude, no istaknuo je da predložena zakonska rješenja o prostornom uređenju, nažalost, zadržavaju smjer važećeg zakona koji već godinama pokazuje ozbiljne nedostatke, što, kako navodi, potvrđuje i sam ministar pa se zato i ide u izmjenu.

"Rezultati su jasni: sporije izdavanje akata, sporija realizacija investicija i nedostatak jasne hijerarhije u prostornom planiranju“, naglasio je Paus.

„Jedno od najproblematičnijih pitanja odnosi se na kampove i takozvane mobilne kućice. U praksi je postalo očito da današnji kampovi više nisu kampovi, već zapravo turistička naselja i to potpuno suprotno prostornim planovima. Mobilne kućice, iako se nazivaju mobilnima, u stvarnosti su trajne građevine s temeljima, priključcima i infrastrukturom, efektom identičnim zidanom objektu.

Ministarstvo je to i samo potvrdilo u ranijem službenom mišljenju, prema kojemu se trajno postavljena mobilna kućica smatra građevinom za koju je potrebna građevinska dozvola“, naglasio je Paus.

Umjesto da se ta praksa ispravi, zastupnik upozorava kako Prijedlog zakona ide u suprotnom smjeru jer smanjuje obveze investitora, predviđa samo lokacijsku dozvolu te ujedno omogućava prijelazno razdoblje od čak 10 godina na zadržavanje postojećeg stanja, uključujući i objekte u pojasu od 25 do 100 metara od obale.

Paus predlaže skraćenje tog roka na najviše pet godina. Također je predložio da ukoliko i prema mišljenju Ministarstva se mobilne kućice tretiraju kao građevine, nužno je onda omogućiti općinama i gradovima naplatu komunalnog doprinosa i naknade. U svom se govoru osvrnuo i na predloženi mehanizam iskaza interesa za gradnju, koji Ministarstvu daje ovlast izdavanja akata o građenju u slučaju nepostupanja lokalne samouprave u roku od dvije godine, što smatra izuzetno smatramo lošim i čak neustavnim rješenjem.

„Ministar kaže da se investitoru treba omogućiti realizacija projekta u normalnom vremenskom roku. S time se mogu složiti, ali postoji puno bolji mehanizam. Osnažimo naše jedinice lokalne samouprave toliko da same mogu graditi komunalnu infrastrukturu i da imaju dovoljno novca da izrade prostorne planove jer neke naše općine i gradovi nemaju za to novčanih sredstava“, napomenuo je Paus.

"Prostorno planiranje mora služiti građanima, a ne stihijskom razvoju koji dugoročno šteti održivosti urbanih sredina"

Upozorio je i na činjenicu da državni plan prostornog razvoja nije donesen već 13 godina, unatoč višestruko produljivanim rokovima, dok istodobno, Prijedlog zakona uvodi kontradiktorne odredbe koje državnu razinu planiranja svode na razinu jedne županije ili čak pojedinačnih građevina te smatra da država mora preuzeti odgovornost za državne dokumente, a lokalnoj razini treba prepustiti lokalne nadležnosti.

Podržava vraćanje urbane komasacije kao instrumenta uređenja prostora, no pojedina rješenja smatra neprihvatljivima. Posebno ističe da odluka o komasaciji ne može biti donesena u neupravnom postupku bez prava žalbe, s obzirom na to da se njome izravno zadire u vlasnička prava te ističe da se takvi postupci moraju voditi kroz upravni postupak uz punu pravnu zaštitu građana.

Neprihvatljivim smatra i rješenja koja priuštivo stanovanje smještaju u poslovne zone. Time se, kaže, nastavlja trend istiskivanja građana na periferije, dok se centri gradova prepuštaju turistima, posebno u primorskom području države.

"Prostorno planiranje mora služiti građanima, a ne stihijskom razvoju koji dugoročno šteti održivosti urbanih sredina", poručuje Paus.

Zaključno, stava je da se ovim paketom zakona ne rješavaju ključni probleme i da se u više odredbi udaljava od načela struke, pravednosti i zaštite prostora. Predložio je konstruktivne prijedloge – skraćivanje prijelaznih rokova, jačanje lokalne samouprave, veću pravnu sigurnost i odgovorno upravljanje prostorom – kako bi se osigurao kvalitetan, održiv i pravedan prostorni razvoj Republike Hrvatske.