Otvoreno pismo SDP-ove rovinjske vijećnice Ede Kalčić: Kome smeta logotip Gradske knjižnice „Matija Vlačić Ilirik“?

Ja ne znam kome je takva suluda ideja mogla pasti napamet samim tim što se u djelatnosti knjižnice apsolutno ništa ne mijenja?! I pitam se da li je to tek prvi korak, slijedi li i drugi?! Možda Matija Vlačić Ilirik jednostavno više nije u modi i ne uklapa se u 21. stoljeće.

IstraIN

8 Prosinac 2025 I 08:16

Otvoreno pismo SDP-ove rovinjske vijećnice Ede Kalčić: Kome smeta logotip Gradske knjižnice „Matija Vlačić Ilirik“?
Gradska knjižnica "Marija Vlačić Ilirik" Rovinj Rovinjska knjižnica

Predsjednica Odbora za obrazovanje, predškolstvo, školstvo i kulturu GV Grada Rovinja i SDP-ova gradska vijećnica Grada Rovinja Mr.sc. Eda Kalčić uputila je otvoreno pismo javnosti koje prenosimo u cjelosti:

"Poštovani sugrađani, kao predsjednica Odbora za obrazovanje, predškolstvo, školstvo i kulturu GV Grada Rovinj-Rovigno imam potrebu izvijestiti vas o određenim izmjenama Statuta vezanih uz Gradsku knjižnicu „Matija Vlačić Ilirik“.

Već sam na samoj sjednici Odbora tražila da se u zapisnik unese moje izdvojeno mišljenje (što je i učinjeno) time da sam se, argumentirano, po istom pitanju obratila i Gradskim vijećnicima na sjednici GV Grada Rovinj-Rovigno (4.12.2025.) uz zamolbu da se točka prebaci na slijedeću sjednicu GV i da svi skupa još jednom razmislimo.

Moj prijedlog, većinom glasova (IDS+HDZ), nije usvojen. A radi se o izmjeni zaštitnog znaka/logotipa naše Gradske knjižnice. Dopustite mi, zbog onih koji nisu upućeni, na kratki povijesni podsjetnik. Gradska knjižnica je oformljena 1985. godine te je službeno započela s radom 1986.

Njezin je osnivač bila tadašnja Općina Rovinj (čiji je pravni slijednik Grad Rovinj-Rovigno), odnosno tijelo koje se tada nazivalo Skupština Općine Rovinj te joj je dodijeljeno ime „Matija Vlačić Ilirik“.

Skupština je također dala suglasnost i za zaštitni znak/logotip koji se temelji na gravuri Matije Vlačića Ilirika iz anonimne radionice 16. stoljeća (poprsje unutar ovalnog renesansnog okvra, s karakterističnom gustom bradom, visokim čelom i teološkim talarom).

Upravo je ta gravura, nastala kao bakrorez, postala najrašireniji i najprepoznatljiviji ikonografski prikaz Vlačića te je poslužila kao osnovni uzor za mnoge moderne stilizacije.

I tako, naša knjižnica s ponosom, već 40 godina, nosi ime i logo istarskog, hrvatskog i svjetskog velikana duha i pisane riječi, čovjeka duboke vjere, borca za istinu, humanista, filologa, teologa, poliglota i autora oko 250 djela Matije Vlačića Ilirika/Matthias Flacius Illyricus (Labin, 1520. – Frankfurt na Majni, 1575.).

Njegovati tradiciju i prepoznatljivost oduvijek je, u svim civiliziranim sredinama, bilo i ostalo jako bitno: a naša knjižnica ima i tradiciju i prepoznatljivost ne samo u Rovinju - Rovinjštini već i u daleko širim geografskim razmjerima: postupno je ova ustanova postala nadaleko poznata o čemu svjedoče i stotine tisuća „klikova“ na mrežnim stranicama ili tisuće „memoranduma“ koji su odaslani kroz ta četiri desetljeća s Vlačićevim likom.

Skrećem namjerno s teme kako bih ukazala na činjenicu da je na samom početku te iste sjednice (Prvo čitanje Proračuna) naša vijećnica Helena Budicin ukazala na hvalevrijednu božićnu humanitarnu akciju Zajednice Talijana u kojoj će se prikupljati sredstva za izradu replike „portuna“ od kovanog željeza.

Isti je, prilikom uređenja Doma „D. Pergolis“, „završio u staro željezo“, zamolivši pritom da se i Grad, s određenim proračunskim iznosom, uključi u taj poduhvat – jer i taj „portun“ je bio dio prepoznatljivog gradskog, povijesnog i kulturološkog identiteta!

Ne postoji stoga niti jedno jedino logično, realno ili tehničko prihvatljivo obrazloženje zbog čega bi se diralo u nešto što četiri desetljeća živi sa svojim građanima i što je duboko utkano u memoriju svih onih korisnika koji redovito posjećuju knjižnicu!!!

Obrazloženje da se „s vremenom ukazala potreba za modernijim i univerzalnijim vizualnim identitetom, koji će istodobno biti prepoznatljiv, jednostavan za primjenu… te usklađen s vizualnim standardima suvremenog javnog komuniciranja… koja istodobno odražava otvorenost, suvremenost i dostupnost znanja svim korisnicima“ jednostavno je neprihvatljivo!!!

Ja ne znam kome je takva suluda ideja mogla pasti napamet samim tim što se u djelatnosti knjižnice apsolutno ništa ne mijenja?! I pitam se da li je to tek prvi korak, slijedi li i drugi?! Možda Matija Vlačić Ilirik jednostavno više nije u modi i ne uklapa se u 21. stoljeće. Pokazalo se da identitet i tradicija u ovom slučaju nisu bitni."