Mogu li istarski poljoprivrednici opskrbljivati pulske škole i vrtiće? Predložen novi model nabave hrane!

Povezivanje istarskih poljoprivrednika s pulskim školama i vrtićima moglo bi istodobno pridonijeti kvalitetnijoj prehrani djece i osigurati stabilnije tržište domaćim proizvođačima. Upravo je to bila središnja tema okruglog stola „S istarskih polja do istarskih škola”, koji je 6. studenoga organizirao Možemo! Pula.

Na skupu su sudjelovali ekološki proizvođači Ana Sarvan i Dorian Siljan, poljoprivrednik Dalibor Jukopila te Iva Ivšić i Sonja Karoglan Todorović, koje su predstavile iskustva zagrebačkog projekta zelene javne nabave hrane.

Rasprava je otvorila pitanje može li se novac koji se već izdvaja za prehranu djece učinkovitije koristiti kako bi se potaknula lokalna poljoprivredna proizvodnja.

Jedan od najvećih problema istarske poljoprivrede, istaknuto je na skupu, jest nedostatak dugoročne sigurnosti za proizvođače. Mladi poljoprivrednici teško dolaze do zemljišta, ulaganja u opremu i mehanizaciju zahtijevaju znatna sredstva, a domaća proizvodnja suočena je s konkurencijom jeftinijih uvoznih proizvoda.

Ekološka proizvođačica Ana Sarvan prije desetak godina napustila je posao u korporativnom sektoru i odlučila pokrenuti vlastitu poljoprivrednu proizvodnju. Iako nije imala prethodnog iskustva, uz kreditna ulaganja počela je obrađivati obiteljsku zemlju.

Njezino iskustvo predstavljeno je kao primjer mogućnosti razvoja poljoprivrede, ali i izazova s kojima se suočavaju proizvođači koji žele povećati proizvodnju.

Dorian Siljan upozorio je da je zbog dugogodišnjeg izostanka sustavne podrške izgubljena čitava generacija poljoprivrednika, zajedno s dijelom znanja i iskustva potrebnog za razvoj proizvodnje.

„Još uvijek nismo skroz zakasnili”, poručio je Siljan.

Rješenje vidi u boljem povezivanju proizvođača, zajedničkom korištenju mehanizacije i organiziranom otkupu koji bi poljoprivrednicima omogućio lakše planiranje proizvodnje.

Upravo bi škole i vrtići, kao ustanove kojima su potrebne redovite isporuke namirnica, mogli predstavljati dio takvog stabilnog tržišta.

Pulske škole već su dobivale domaći krumpir i jabuke

Da ovakav način opskrbe nije nepoznat u Puli, podsjetio je poljoprivrednik Dalibor Jukopila.

Prema njegovim riječima, tvrtka koju je vodio između 2001. i 2007. godine opskrbljivala je pulske škole i vrtiće hrvatskim krumpirom i jabukama, za približno pet tisuća djece.

„Da li se moglo? Moglo se tada. Da li se može danas? Može se danas puno više, puno kvalitetnije i puno bolje”, poručio je Jukopila.

Naglasio je da samo osiguravanje kupaca nije dovoljno. Potrebno je organizirati proizvođače, pružiti im stručnu podršku i omogućiti uvjete u kojima će lakše ulagati u povećanje proizvodnje.

Zagreb u projekt uključio 32 škole i devet vrtića

Na okruglom stolu predstavljeno je i iskustvo Zagreba, gdje se provodi projekt zelene javne nabave hrane.

Iva Ivšić govorila je o ciljevima projekta, među kojima su kvalitetnija prehrana djece, razvoj ekološke poljoprivrede i smanjenje negativnog utjecaja na okoliš.

Sonja Karoglan Todorović predstavila je njegove dosadašnje rezultate.

Prema iznesenim podacima, projekt obuhvaća 32 osnovne škole i devet vrtića, odnosno približno 21.000 djece, a u uključenim ustanovama godišnje se pripremi oko deset milijuna obroka.

Zagreb je postavio cilj da 15 posto namirnica bude iz ekološke proizvodnje. Dosad je, kako je navedeno na skupu, ugovoreno približno 300 tona ekološke hrane, od čega je oko 180 tona već isporučeno.

Za provedbu projekta do 2029. godine predviđeno je ukupno 3,5 milijuna eura.

„Ako potičete proizvodnju, a ne razvijate tržište, onda imate problem. A ako imate tržište, ali nemate proizvod, onda imate opet problem”, objasnila je Karoglan Todorović.

Istaknuto je i da takav sustav zahtijeva dugoročnu pripremu. Od raspisivanja javne nabave do isporuke određenih namirnica može proći i šest mjeseci, zbog čega je važna suradnja škola, proizvođača i javne uprave.

Možemo! Pula predlaže pilot-projekt za škole i vrtiće

Na temelju iznesenih iskustava, iz Možemo! Pula smatraju da bi trebalo razmotriti pokretanje pilot-projekta nabave lokalno proizvedenih sezonskih namirnica za pulske škole i vrtiće.

Pritom ističu da nije nužno u cijelosti preuzeti zagrebački model. U Istri bi, prema njihovu prijedlogu, trebalo uvažiti postojeće proizvodne kapacitete te u sustav uključiti i ekološke i konvencionalne poljoprivrednike.

Naime, ocijenjeno je da trenutačna ekološka proizvodnja u Istri nije dovoljna za opskrbu svih škola i vrtića.

Siljan je tijekom rasprave potvrdio da bi bio zainteresiran za organiziranu opskrbu pulskih škola, uz napomenu da se proizvodnja povrća može prilagoditi ako proizvođači unaprijed znaju koje su količine potrebne.

Kao mogući prvi koraci navedeni su utvrđivanje potreba škola i vrtića, procjena proizvodnih mogućnosti lokalnih poljoprivrednika te razvoj modela njihove suradnje.

Cilj je zadržati proizvodnju i otvoriti priliku novim poljoprivrednicima

Iz Možemo! Pula poručuju da kvalitetnija prehrana djece ne bi smjela ovisiti o materijalnim mogućnostima njihovih roditelja te da bi javna nabava mogla postati jedan od instrumenata poticanja domaće proizvodnje.

Ujedno upozoravaju na potrebu stvaranja uvjeta koji će mlađim generacijama omogućiti da se odluče za poljoprivredu i od nje žive.

Zaključak okruglog stola bio je da interes proizvođača i iskustva drugih gradova postoje, ali da je za sustavno povezivanje poljoprivrede i javnih ustanova potrebna bolja organizacija.

Zasad je riječ o prijedlogu predstavljenom na okruglom stolu, a ne o donesenoj odluci Grada Pule ili već pokrenutom pilot-projektu.

Hoće li se takva inicijativa pretočiti u konkretan model nabave hrane za pulske škole i vrtiće, ovisit će o daljnjim razgovorima s nadležnim ustanovama i lokalnim proizvođačima.