Amerikanci i Iranac zajedno u dresu Rovinja: Dok svijet prolazi kroz teška vremena, sport spaja i kad politika dijeli

Dok svijet potresaju političke napetosti između SAD-a i Irana, u Rovinju se piše drugačija priča. Dva Amerikanca i jedan Iranac dijele stan, svlačionicu i dres Odbojkaškog kluba Rovinj – pokazujući kako sport briše granice i spaja ljude.

Igor Franković
Igor Franković

11 Ožujak 2026 I 16:08

Amerikanci i Iranac zajedno u dresu Rovinja: Dok svijet prolazi kroz teška vremena, sport spaja i kad politika dijeli
Foto: IstraIN

U svijetu koji je sve češće podijeljen političkim sukobima i napetostima, sport ponekad ispiše priče koje podsjećaju na ono najvažnije – da ljudi, bez obzira na državu, vjeru ili kulturu, mogu živjeti i raditi zajedno. Upravo takva priča ovih se mjeseci piše u Rovinju.

U dresu Odbojkaškog kluba Rovinj, koji se natječe u najvišem rangu hrvatske odbojke – Superligi, zajedno igraju dvojica Amerikanaca, Henry Wedbush i Michael Harrington, te Iranac Jan Parsa.

Daleko od svojih domova, u jednom od najljepših gradova na Jadranu dijele svakodnevicu – stan, treninge, obroke i prijateljstvo.

Dok svjetske vijesti često govore o političkim napetostima između njihovih zemalja, u rovinjskoj svlačionici vlada drugačija atmosfera. Ondje su oni prije svega suigrači, prijatelji i dio iste ekipe koja se bori za bodove u Superligi.

Upravo zato njihova priča pokazuje kako sport i dalje ima snagu povezivati ljude i u vremenima kada se svijet čini sve podijeljenijim.

Za sve trojicu dolazak u Rovinj bio je novo iskustvo, ali grad ih je, kako kažu, odmah osvojio.

„Obožavam Rovinj! Grad je jako lijep i šarmantan. Pogledi su nevjerojatni, a ljudi su prijateljski nastrojeni. Život je ovdje sporiji i mirniji“, kaže Henry Wedbush.

Slično razmišlja i njegov sunarodnjak Michael Harrington koji dolazi iz Chicaga. „Zaista sam uživao u vremenu provedenom u Rovinju. Vrijeme je puno bolje nego u mom rodnom Chicagu, pogotovo zimi. Kultura je vrlo opuštena i mogao bih se naviknuti na ovaj tempo života u usporedbi s Amerikom“, kaže.

Foto: IstraINMichael Harrington

Ni njihov suigrač iz Irana nije skrivao oduševljenje gradom. „Rovinj je stvarno prekrasan grad, miran i osjećam se vrlo ugodno ovdje. Ljudi su jako prijateljski raspoloženi prema meni. Ako netko želi mjesto za odmor i mir, Rovinj je odličan izbor“, ističe Jan Parsa.

Najveći izazov za sve trojicu ipak je – hrvatski jezik.

„Odustao sam od pokušaja da naučim jezik! Stvarno je jako težak, ali naučio sam nekoliko korisnih riječi i fraza. Hrana je odlična, a način života vrlo miran i jednostavan“, kaže Wedbush kroz smijeh.

Harrington priznaje kako mu prilagodbu olakšava činjenica da u Rovinju živi zajedno s prijateljem iz SAD-a.

„Ove sezone bilo je puno lakše prilagoditi se jer sam ovdje s Henryjem. Provodimo puno vremena zajedno i lijepo je imati još jednog Amerikanca uz sebe, pogotovo prijatelja iz domovine. Uživam i u hrani – pizza i pasta su odlične – ali ipak mi nedostaje američka hrana poput chicken wingsa i burrita“, kaže.

Amerikanci i Iranac zajedno provode vrijeme i izvan terena, a svakodnevica im je prilično opuštena.

„Odmor i oporavak nakon treninga dio su svakog dana. Jan je daleko najbolji kuhar i priprema stvarno ukusna jela“, kaže Wedbush.

Foto: IstraINHenry Wedbush

S tim se slaže i Harrington. „Parsa je definitivno najbolji kuhar. Volim isprobavati različita jela koja priprema, posebno kad kuha iransku hranu“, dodaje.

I sam Parsa priznaje da je često zadužen za kuhinju. „Vjerojatno sam ja najbolji kuhar među nama. Henry je najuredniji, a Ben i Henry su jako pametni i dobri prijatelji. Uglavnom svi dolazimo na vrijeme na treninge“, kaže uz osmijeh.

Osim sporta, zajednički život donio im je i priliku da upoznaju različite kulture.

„Vrlo je zanimljivo upoznati različite kulture koje se susreću u ovom klubu. Ima razlika, ali ono što me najviše iznenadilo jest koliko smo zapravo slični. Imamo puno istih vrijednosti i uvjerenja“, kaže Wedbush.

Harrington dodaje kako mu je upravo to jedan od najljepših dijelova profesionalnog sporta. „Jedna od mojih omiljenih stvari u igranju odbojke u inozemstvu je upoznavanje drugih kultura i stvaranje prijateljstava s igračima iz različitih zemalja.“

Parsa pak ističe koliko mu znači upoznavanje novih ljudi i načina razmišljanja.

„Odbojka mi je pomogla da upoznam ljude iz drugih zemalja i kontinenata. Najzanimljivije mi je bilo upoznati njihov način razmišljanja i mentalitet. To mi je puno pomoglo i osobno.“

'Ništa u politici neće promijeniti moje poštovanje prema suigračima i njihovoj kulturi'

U vremenu kada su odnosi između SAD-a i Irana opterećeni političkim napetostima, njihova priča dobiva dodatnu težinu. Ipak, u svlačionici Odbojkaškog kluba Rovinj politika ostaje po strani.

Često razgovaramo o situaciji u Iranu. Uglavnom pitam Jana što misli i kako je njegova obitelj, je li na sigurnom. Smatram da je situacija nepotrebna, a najviše me brine sigurnost njegove obitelji i prijatelja“, kaže Wedbush.

Sličan stav ima i Harrington. „Razgovarali smo o tome. Rat se događa na Bliskom istoku pa pazimo da je Parsa dobro i da je njegova obitelj sigurna. Zanimljivo je čuti mišljenje iranskog građanina o onome što Sjedinjene Države rade.“

Parsa priznaje da je situacija teška, ali naglašava da sport treba biti iznad politike. „Sada je stvarno teško vrijeme i razgovarali smo o tome. Ne mogu puno govoriti jer je riječ o politici i često ne znamo što se događa iza kulisa, ali jako mi je žao nevinih ljudi jer nitko ne voli rat“, kaže.

Foto: IstraINJan Parsa

Dodaje kako je u stalnom kontaktu s obitelji. „Razgovarao sam s njima i uglavnom su zabrinuti za budućnost i što će se dogoditi. Nadam se da će sve biti u redu.“

Unatoč svemu, njih trojica slažu se u jednome – na terenu i u svlačionici vrijede druga pravila.

„Mislim da politička situacija uopće nije utjecala na nas kao suigrače. Jana vidim samo kao sjajnog suigrača i prijatelja“, kaže Wedbush.

„Ako išta, to nas je još više zbližilo kao ekipu. Brinem za dobrobit svog suigrača i njegove obitelji i ništa u politici neće promijeniti moje poštovanje prema suigračima i njihovoj kulturi“, dodaje Harrington.

Parsa zaključuje jednostavno. „Sport postoji kako bi politika ostala po strani i kako bi se ljudi mogli povezati.“

A upravo je to priča koja se ovih dana piše u Rovinju – gradu na obali Jadrana gdje trojica odbojkaša iz različitih dijelova svijeta dijele teren, stan i prijateljstvo, pokazujući da sport uistinu može povezati ljude i u najtežim vremenima.