Demoni, nemojte biti kao dio Torcide!

Nogometaši Istre 1961 u posljednjoj su utakmici 11. kola SuperSport HNL-a pokazali karakter, nadoknadili dva pogotka zaostatka i protiv Hajduka osvojili veliki bod.

Bila je to večer u kojoj se još jednom potvrdilo koliko nogomet može probuditi emocije, ali i večer u kojoj je jedna poruka s tribina ostavila pomalo gorak okus.

Dok su igrači na travnjaku vodili veliku borbu, a susret u jednom trenutku bio prekinut zbog gustog dima i baklji s južne tribine, na domaćem sjeveru osvanula je poruka upućena novinarima: „(D)Novinari, najgori sloj društva.“

Transparent koji su istaknuli Demoni nije prošao nezapaženo, a teško ga je promatrati izvan konteksta događaja koji posljednjih tjedana prate hrvatsku navijačku scenu, posebno istupa dijela Torcide prema novinarima i medijima.

I upravo zato vrijedi postaviti pitanje – je li takva poruka doista bila potrebna?

Demoni su godinama prepoznatljivi kao navijačka skupina koja živi za svoj klub, svoj grad i svoju Istru.

Njihova vjernost zeleno-žutim bojama nikada nije bila upitna, čak ni u vremenima kada rezultati nisu bili razlog za slavlje. Upravo su zbog takve privrženosti i navijačke kulture zaslužili poštovanje koje uživaju među brojnim ljubiteljima nogometa.

Zato ovakve poruke od njih možda i više iznenađuju. Naravno, novinari nisu nedodirljivi.

Mediji griješe, pojedini tekstovi mogu biti površni, nepravedni ili senzacionalistički, a kritika novinarskog rada ne samo da je dopuštena nego je i potrebna. Međutim, postoji velika razlika između kritike konkretnog novinarskog postupka i proglašavanja cijele profesije najgorim slojem društva.

Jer ako se s pravom protivimo generaliziranju navijača zbog ponašanja pojedinaca, onda bi isto načelo trebalo vrijediti i kada govorimo o novinarima.

U svakom žitu ima kukolja. Ima ga među novinarima, navijačima, političarima i u gotovo svakoj drugoj profesiji. No, upravo zato nije pravedno sve stavljati u isti koš.

Posebno je važno to naglasiti u vremenu kada su novinari sve češće izloženi uvredama, pritiscima i prijetnjama, nerijetko samo zato što rade svoj posao ili postavljaju pitanja koja se nekome ne sviđaju.

Nogometne tribine oduvijek su bile prostor izražavanja stavova, emocija i nezadovoljstva. Tako treba i ostati. Navijači imaju pravo kritizirati medije, nogometne institucije i sve one za koje smatraju da ne rade dobro svoj posao. Ali snaga navijačke poruke ne mjeri se težinom uvrede, nego njezinim sadržajem.

Demoni ne moraju slijediti ničiji primjer, pogotovo ne onaj lošiji. Imaju vlastiti identitet, svoju povijest i prepoznatljivo mjesto na hrvatskoj navijačkoj sceni.

Zbog toga bi bilo šteta da se umjesto o njihovoj podršci Istri, atmosferi na Drosini i još jednoj utakmici u kojoj su bili važan vjetar u leđa domaćim nogometašima, govori o transparentu koji nije trebao biti dio te večeri.

Nije ovo poziv na osudu cijele navijačke skupine, niti pokušaj da se zbog jednog transparenta zaboravi sve dobro što su Demoni godinama činili za svoj klub. Upravo suprotno, riječ je o pozivu da se sačuva ono zbog čega su zaslužili poštovanje.

Jer navijanje može biti glasno, strastveno, beskompromisno i kritično, a da pritom ne vrijeđa čitavu profesiju.

Na kraju, i novinari i navijači imaju nešto zajedničko – pravo na vlastiti stav, ali i odgovornost za način na koji ga izražavaju.

Nadamo se zato da je poruka s Drosine bila tek nepotreban izuzetak, a ne najava nekog novog smjera. I da će Demoni i dalje biti ono po čemu ih mnogi poznaju – ponosni, vjerni i dostojanstveni čuvari zeleno-žutih boja.

Jer Istra zaslužuje glasnu tribinu. Ali i tribinu koja zna da se poštovanje ne gubi time što ga pokazujemo drugima.