HRVATSKA UVOZI I KRUMPIR: Poljoprivrednici zarađuju upola manje od EU kolega, a sustav i dalje ne funkcionira

Hrvatska sve više uvozi hranu, iako ima potencijal da sama sebe prehrani, a najnovije izvješće Državnog ureda za reviziju otkriva zašto – sustav potpora ne funkcionira, proizvodnja stagnira, a poljoprivrednici zarađuju daleko ispod europskog prosjeka.

Igor Franković
Igor Franković

21 Travanj 2026 I 18:31

HRVATSKA UVOZI I KRUMPIR: Poljoprivrednici zarađuju upola manje od EU kolega, a sustav i dalje ne funkcionira
Foto: HPK

Nekad se govorilo da Slavonija može hraniti cijelu Hrvatsku, a danas uvozimo i krumpir – i to u velikim količinama. Problem očito nije u potencijalu, nego u sustavu koji ne funkcionira. Novca ima, fondovi postoje, ali rezultati izostaju, što jasno potvrđuju i podaci Državnog ureda za reviziju.

Izvješće o učinkovitosti poljoprivrednih potpora, koje pokazuje kako se više ne možemo skrivati iza činjenice da sredstva ima i da pristižu, jer očito je da način na koji ih koristimo ne daje rezultate.

Hrvatska bilježi rast nominalne vrijednosti proizvodnje od tek oko 9 % u odnosu na 2010. godinu, dok je prosjek Europske unije čak 52 %.

Još je alarmantnije da je realna vrijednost proizvodnje pala za oko 25 %, dok je na razini EU rasla. Hrvatska poljoprivreda raste sporo, daleko ispod europskog prosjeka, dok realna proizvodnja čak pada. U isto vrijeme, naši poljoprivrednici zarađuju tek oko 45 posto europskog prosjeka, što dovoljno govori o (ne)isplativosti tog posla.

Sustav potpora trebao bi biti vjetar u leđa, a pretvorio se u birokratski labirint koji najviše šteti malima. Čekati godinu dana na odluku o potpori u sektoru koji ovisi o sezoni jednostavno nema smisla.

Umjesto strateškog razvoja, svjedočimo stihiji i kratkoročnim rješenjima. Država bi trebala aktivno štititi domaću proizvodnju, a ne je prepuštati tržištu koje nije ravnopravno. Ako već imamo sektore s potencijalom, poput vinarstva ili peradarstva, zašto ih ne razvijamo sustavno?

Pitanje prehrambene suverenosti više nije teorija, nego pitanje sigurnosti. Globalne krize pokazale su koliko je opasno oslanjati se na uvoz.

 Hrvatska ima resurse, znanje i tradiciju – ali bez jasne politike i brze reakcije sustava, sve to ostaje neiskorišteno. Vrijeme je da prestanemo pričati o potencijalu i konačno počnemo donositi odluke koje će ga pretvoriti u stvarne rezultate.