Posljednjih dana izvještavali smo o mogućem odlasku Kluba studenata Istre u Zagrebu sa Ilice 13 i o tome kako su svi pružili podršku studentima na čelu sa županom Valterom Flegom.
No, što misle o tome stanari koji tamo žive. Naime, nastavno na naš članak KAKO JE MINISTARSTVO DRŽAVNE IMOVINE UKRALO 'MATE BALOTU' Klub studenata Istre u Ilici odlazi u povijest? priopćenjem nam se javila Vinka Mortigjija, predstavnica suvlasnika zgrade u Ilici 13.
''Mi stanari/suvlasnici zgrade u Ilici 13 gdje se nalazi tzv. „kultni“ ili kako kaže gospodin Flego „legendarni“ Klub studenata Istre „Mate Balota“, imamo potrebu objaviti demanti na uglavnom netočne i jednostrane informacije i tvrdnje koje su iznesene na raznim domaćim portalima.
Dakle, Klub studenata Istre „Mate Balota“ ne djeluje već više od 50 godina na polukatu stambene zgrade u Ilici 13 zato što su dobri susjedi i pristojni korisnici dodijeljenog prostora već upravo suprotno – održali su se zahvaljujući političkoj zaštiti koja traje još od nekadašnjih komunističkih moćnika pa sve do kao što vidimo, današnjih čuvara bahatosti i samovolje članova Kluba.
Treba također znati da usporedo s političkim održavanjem Kluba u neprimjerenom prostoru jedne stambene zgrade, traje i borba stanara/suvlasnika zgrade za njihovo iseljenje zbog ugrožavanja njihovih temeljnih ljudskih prava kao što su pravo na slobodu i osobnu sigurnost te pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja.
STANARI IMAJU PRAVO NA MIR
Upravo je ganutljivo čitati priču o nepravdi koja se događa Klubu studenata Istre i čovjek bi pomislio da se tu stvarno radi o novom političkom bezobrazluku koji se sručio,na ovaj put jadne studente, ukoliko se ne zna i druga strana priče te prava priroda njihovog opstanka na polukatu naše zgrade.
Vodstvo i članovi kluba gotovo panično naglašavaju da će im se njihovo kultno okupljalište, njihovo utočište i prostor za opuštanje od studentskih briga i problema, njihov najdraži Klub ili kako sami tvrde – njihov topli, drugi dom ugasiti te im onemogućiti prijeko potrebno druženje. Iako to članovi Kluba uglavnom ignoriraju, trebate znati da Iznad Kluba u stambenoj zgradi u Ilici 13 žive još neki ljudi.
To su stanari koji zbog istog tog kultnog kluba već više od 50 godina ne mogu imati isto takvo pravo na mirno i drago utočište iako im je to njihov topli, ne drugi, nego prvi dom. Može li napokon mali čovjek, pojedinac, u konkretnom slučaju jedan sasvim običan stanar zgrade u kojoj se uz pomoć političke zaštite i pod krinkom udruge, već više od 50 godina nalazi birtija, točiona jeftinog alkohola i diskoteka zvana Klub studenata Istre, dobiti to spomenuto pravo na slobodu, osobnu sigurnost i poštovanje privatnog i obiteljskog života u vlastitom domu? Ili još jednostavnije: zašto stanari ne smiju ugrožavati opstanak protuzakonitog rada kluba u zgradi, a Klub to isto može raditi stanarima?
Razlog je, čini se jednostavan, počiva na selektivnom tumačenju korištenja demokratskog prava na nešto, u ovom slučaju prava korištenja prostora zbog tobože promicanja kulturnog identiteta jedne sredine (bez obzira što se radi o svakodnevnom pijančevanju i razularenosti studenata, a o kulturnom programu kojeg skoro da i nema ne treba ni govoriti) na uštrb ometanja normalnog života drugih.
Takvo tumačenje od strane predstavnika Kluba bez davanja prava drugima, osnaženo je dugogodišnjom političkom zaštitom istarskih i nekih zagrebačkih političkih bogova i besmislenim mišljenjem da se dirajući u Istru dira u samu opstojnost države.
EVIDENTIRANE STOTINE POZIVA POLICIJI
Stoga stvari s našeg motrišta stoje ovako:
Ako mislite da klub već više od 50 godina djeluje zato što je dobar, jer poštuje različitosti ili zato što promiče određene demokratske vrijednosti, varate se. Upravo suprotno, Klub studenata Istre „Mate Balota“ djeluje (što potvrđuju čak i neki bivši voditelji) kao birtija i diskoteka zato jer to jednostavno mogu, jer su zaštićeni, jer su isključivi, jer znaju da neće izgubiti privilegiju provođenja samovolje u zgradi i jer su neki njihovi često pijani članovi svoju bahatost i netoleranciju nebrojeno puta iskazali i prema stanarima i prema njihovoj imovini – bukom, prijetnjama, nepoštivanjem kućnog reda i mira te uništavanjem inventara zgrade.
Ako mislite da stanari nikad nisu zvali policiju kako kažu predstavnici kluba, varate se. postoje na stotine poziva i prijava policiji od strane stanara kao i na žalost mnogobrojne beskorisne prekršajne prijave policijskih službenika koje zbog dobro poznatog stanja u pravosuđu nisu nikada dale željeni rezultat: prestanak ilegalne prodaje alkohola, prestanak uništavanja inventara zgrade, prestanak rada diskoteke i popratne buke, prestanak pretvaranja kluba u noćni klub, prestanak korištenja dvorišta i haustora kao javnog WC-a i napokon legitimni zahtjev stanara za iseljenjem kluba zbog neprimjerenog korištenja i ugroze zdravlja ostalih korisnika zgrade.
Ako mislite da se stanari nisu nikada nikom od državnih, gradskih, županijskih ili političkih institucija obratili, opet se varate. Dokumentacija je bogata i obimna. Na sve moguće institucije su poslane pritužbe, zamolbe i zahtjevi za prestankom terora u zgradi, ali se dobra volja i nakana institucija i pojedinih političara oko rješavanja problema kroz protekle godine uvijek nekako gubila, smanjivala i gasila kada je trebalo praktično provesti zabranu rada Kluba. (Nedavno smo na 70-tak mailova u Istarsku županiju poslali apel za pomoć i znate tko nam je od odgovornih djelatnika županije odgovorio? Nitko).
Ako mislite da stanari bezrazložno zanovijetaju zbog nelegalnog i neodgovornog načina rada kluba, znajte da neki od tih istih stanara često znaju u večernjim satima napustiti svoje tople domove i organizirat si nekako drukčije vrijeme ili jednostavno samo besciljno lutati gradom sve dok nakon 23h napokon ne završi teror Kluba.
Suživot Kluba i stanara je čista izmišljotina predsjedništva i članova jer trajanje Kluba više od 50 godina se može isključivo pripisati političkoj zaštiti koju klub uživa od postanka pa sve do danas, kao što uglavnom i vidimo prema trenutnim nastupima pojedinih političara, stoji u priopćenju kojeg potpisuje predstavnisa suvasnika Vinka Mortigjija
OTVORENO PISMO ŽUPANU VALTERU FLEGI
Otvoreno pismo istarskom županu poslao je i stanar spomenute zgrade Zvonimir Miškulin kojeg također prenosimo u cijelosti
''Poštovani gospodine župane,
u zadnjih se nekoliko dana u medijima pojavio zamjetan interes za pitanje Kluba studenata Istre „Mate Balota“, a sve povodom odluke Ministarstva za državnu imovinu o iseljenju Kluba iz prostorija u Ilici 13 u Zagrebu, zgrade pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture, u kojima Klub djeluje. Sukladno tome, bilo je za očekivati da se, kao istarski župan, u raspravu uključite i Vi, beskompromisno stanete na branik istarskih interesa, kažete da „ne date Klub“ (nije jasno tko ga, ni kome, kao udrugu građana može uzeti, ali dobro) i žestoko se protivite njegovom iseljenju iz prostorija u Ilici 13, najavljujući dolazak u prostorije Kluba ne biste li mu i tako izrazili podršku.
Nije jasno kojim ćete se sredstvima poslužiti, ali je jasno zašto, po Vama, to tako mora biti (prostora za kompromis niti Vi, niti rukovodstvo Kluba, ne želite ostaviti - tolerancija je mlitava, sladunjava bedastoća za neke druge prilike, sada treba lupiti šakom o stol i ultimativno zahtijevati da bude po vašem, ili - ne znamo što).
Argumentacija Vam je, dakako, obrnuto proporcionalna decibelima. Argumenti kojima se služite mogu se podvesti pod tezu da Klub na spomenutoj adresi djeluje niz godine kao kultno mjesto okupljanja istarskih studenata kojima pruža drugi dom daleko od njihovog (istarskog) doma. Drugih čvrstih argumenata nemate, ali to nije ni važno jer je ovo medijski zanimljiv materijal: prirodni je impuls stati uz studente, naoko slabiju stranu, na koje je nasrnulo Ministarstvo-babaroga u liku zlih „uhljeba“ (silno popularna riječ negativnih konotacija koja obuhvaća sve zaposlene u javnoj upravi - iako, ne budimo naivni, i mnogi od članova Kluba nakon studija vjerojatno prelaze na tamnu stranu i postaju „uhljebi“).
Čitajući novinske napise i reakcije na portalima, neupućeni i dobronamjerni čitatelj bi lako pomislio kako je donesena odluka o zabrani rada Kluba kao terorističke organizacije, ili da je Klub proglašen paravanom za lanac dječje prostitucije, dok se, eto, radi samo o kultnom okupljalištu istarskih studenata.
Dakako, nije riječ ni o čemu od navedenoga, nego samo, jedino i isključivo o tome da bi Klub s radom trebao nastaviti na za to primjerenijoj lokaciji koja posve jednako može pružiti taj opjevani topli dom daleko od doma brojnim budućim generacijama istarskih studenata. Ni više, ni manje. Nitko u tim člancima, saharinom posutim prisjećanjima na studentske dane i reakcijama čitatelja (uključujući onaj da „ustaše (da ne bi bilo zabune - stanare) iz Ilice 13 treba pobiti“ - nadam se da osjećate barem malo srama što ste svojim ostrašćenim istupom doveli do toga), pa tako niti Vi, gospodine župane, ne pomišlja na kolateralne žrtve djelovanja Kluba - stanare stambene zgrade u Ilici 13. Stanare koji nemaju ama baš ništa niti protiv Kluba, niti protiv studenata, niti protiv Istre.
PODRŠKA IZ PULE I PAZINA
Stanare koji samo niz godina - desetljećima, praktički od početka djelovanja Kluba na ovoj adresi - ukazuju na potpunu neprimjerenost njegovog djelovanja u navedenom prostoru, o činjenici da se njihovo dvorište koristi kao javni nužnik, da im je vikendom nemoguće zaspati kada to odluče oni jer valja pričekati da Klub i stubište utihnu (što je nepredvidljivo), da se veža ne može zaključati bez rizika od razvaljivanja vrata (što se dogodilo mnogo puta), da je stubište zbog devastacije potrebno ličiti neuobičajeno često, da su portafoni razbijeni, da je službeno radno vrijeme Kluba jedno, a ustaljena praksa drugo pa zbog remećenja javnog reda i mira redovito treba zvati policiju, da je Klub protupropisno izmijenio arhitektonske elemente zgrade (koja je, podsjetimo se, pod zaštitom), i tako dalje, i tako dalje...
Što samo nesporno svjedoči da Klub u Ilici 13 ne djeluje »već 50 godina« kako to govorite Vi i drugi dušobrižnici, nego 49 godina predugo. Ponavljamo, ne zato što bi Klub bio neprimjeren sam po sebi, nego zato što je s obzirom na vrstu zabave koju pruža neprimjerena lokacija koju je dobio na korištenje i koju je zadržao svih godina, dobrim dijelom zahvaljujući političkoj podršci iz Pule i Pazina, ali i inertnosti i potpunom manjku interesa nadležnih institucija Grada Zagreba (osim podrške Vijeća gradske četvrti Donji grad prije nekoliko godina).
Ali sada rješenje našeg problema, gospodine župane, od Vas i Vaših suradnika zahtijeva nešto za što, bojimo se, nemate hrabrosti - - ali možda smo u krivu, demantirajte nas: odupiranje instinktu da uvijek mislite samo i jedino na one koji su »vaši«, i da pogledate onkraj Učke, da razmislite o onima koji, za razliku od Kluba koji, sigurni smo, vrlo lako može (i treba, jer to zaslužuje!) dobiti bolji i primjereniji prostor, nemaju drugi dom. O onima koji nemaju drugo stubište, drugo dvorište i drugi krov nad glavom, ali nažalost, barem do ove 2019. ni potporu institucija, jer je kriterij svih kriterija bio »ne talasaj«.
'MI DRUGOG DOMA NEMAMO'
Učinite to, gospodine župane, i nemojte sve gledati kroz političku prizmu »naši/vaši«. Budite principijelni čak i ako vas poneki portal zbog toga prozove. Razmislite i o onima koje ne smatrate svojom publikom - pa ćete se iznenaditi kada oni to postanu.
Nama je, gospodine župane, kultno mjesto naš dom. Kultna aktivnost nam je noćni san, ili barem subote kada ne trebamo zvati policiju. Veseli nas kada na stubištu ne moramo paziti na lokve buzetskog piva niti ga mirisati u dvorištu. I prije nego predložite kako bi Klub, možda, eto, velikodušno i u znak dobre volje, mogao malo promijeniti svoje ponašanje, moramo Vas upozoriti da je za to prekasno. Kojih 50 godina.
Klub, što mu od srca i bez fige u džepu želimo, itekako treba nastaviti sa svojim djelovanjem na primjerenoj lokaciji kakvih u Zagrebu ima napretek. Uz pomoć Istarske županije koja sigurno neće izostati, to će biti još lakše.
A mi, gospodine župane, drugog doma nemamo.'' stoji u otvorenom pismu županu Flegu.