Veliki dan za kulturu u Istri obilježiti će se u utorak 22. siječnja u 20 sati u INK u Puli.
Naime, upravo na taj datum u najvećoj istarskoj kulturnoj instituciji će se održati svečanost u povodu 70 godina postojanja.
Događaj je planiran na Maloj sceni, uz besplatan ulaz. Podsjetimo kako su sjedala numerirana, a ulaznice se mogu podizati sve do popunjenja mjesta.
Pod nazivom Ljetopis, svečanost režira Luka Mihovilović.
KAKO JE ZAPOČELA KULTURNA PRIČA DUGA 7 DESETLJEĆA
Narodno kazalište u Puli osnovano je rješenjem Narodnog odbora grada Pule 19. ožujka 1948., a prvu premijeru, točnije svoju prvu produkciju uopće (otkada postoji kazališna zgrada na ovome mjestu), Držićeva Dunda Maroja, odigralo je 22. siječnja 1949. godine.
Kako je napisao Luka Mihovilović, redatelj "Ideologija nove države bila je dobro skrivena u sadržaju koji se predstavljao, što je bio glavni razlog otvaranja kazališta. Nije bilo bitno odakle su ljudi, bilo je važno da se radi i da se gradi. Bratstvo i jedinstvo. Nije prošlo dugo vremena da se shvati kako kazalište nije baš jeftin način promidžbe. Tada kreću nedaće i problemi. Odobravaju se sve manji iznosi za financiranje osoblja i programa, stara je zgrada u derutnom stanju, nekvalificirani administrativni i tehnički odjel, loši umjetnički dosezi..."
JAVNOST OSUĐUJE KAZALIŠTE
Svakakvi su se komentari mogli čuti i pročitati u dnevnim novinama, piše Mihovilović, da se preveliki novci slijevaju u kazalište, da bi kazalište trebalo prenamijeniti u nešto drugo, da glumci ne zavrjeđuju svoju plaću, iako životare.
U pojedinim sezonama glumci su imali i po 13 premijera godišnje (ponekih sezona i tri premijere u jednom mjesecu) s prosjekom 325 gledatelja po predstavi, dakle, imali su i po tri probe u jednom danu za mizernu plaću od 950 dinara.
Početkom 60-ih godina počinju sve izrazitija negodovanja, uzdržavanje kazališta od strane Općine je preskupo, neekonomično, da bi se koncem tih istih 60-ih došlo do jasnog zaključka: kazalište mora u likvidaciju.
Zbog velike dotrajalosti kazališne zgrade gradske su vlasti 1970. najprije zgradu zatvorile, a 29. travnja 1971. donose rješenje o prestanku rada Istarskoga narodnog kazališta kao ustanove, raspušten je glumački ansambl, a dio tehničkog i administrativnog osoblja nastavio je djelovati u Istarskoj sceni, ustanovi zaduženoj za organizaciju kulturnih manifestacija u Puli i Istri.
Devetnaest je godina moralo proći da bi Pula osjetila potrebu za kazalištem, obnovljeno kazalište ponovno je otvoreno 1989.
