Obilježili smo još jedan Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i još jednu kolonu sjećanja, doduše puno dužu od onog što je bilo rečeno.. i baš onoliko dugu koliko je bilo i očekivano!

Tko je uopće zapravo i pomislio da će biti samo 500-injak sudionika koliko je Stožer, reda radi, propisao!

U svakom slučaju, opet je bilo onih koji su bili kontra svih, a bilo je i onih koji su bili primjereni i dostojanstveni!

Evo recimo kao predsjednik Republike, došao, poklonio se žrtvama i ošao! S druge strane, imamo ministra obrane Banožića kojem je očito puno bolje ležao resor državne uprave! Evo njega sada u prvom planu koji na dana kada se treba pokloniti žrtvama, kreće u jednosmjerno prepucavanja s Predsjednikom!

Ministre, niti vrijeme a bogami nije niti mjesto!

U svakom slučaju, u prvom i jedinom planu trebale su biti žrtve koje su život dale za svoju Domovinu!

I to, neka se ne zaboravi a ove ostale jeftine političke igrice nakon 30 godina od rata, koje pojedinici koriste za svoja prepucvanja dok su neku ginuli dok su oni bili maltene u pelenama, neka puste sa strane!