1.jpg)
Kazalište u Rovinju postoji već dugi niz godina, a u čast njegovoj postojanosti i nedavnom unutarnjem uređenju s rovinjskim smo povjesničarem Marinom Budicinom napravili kratak pregled njegova razvoja.
Povijest seže u 1763. godinu, nakon što je otok spojen s kopnom, upravo tamo gdje je nekada bilo more, sada je bio nasipan teren pogodan za gradnju.
Zgrada u kojoj danas pratite predstave sagrađena je 1854. godine kao općinska zgrada, a 11 godina kasnije, 1865. godine prenamijenja je u kazalište. Bilo je to prvo kazalište u Rovinju koje je u prizmelju, gdje danas djeluje market, svojedobno bila mesarnica i ribarnica.
JESTE LI SE IKADA PITALI TKO JE BIO ANTONIO GANDUSIO?
"Antonio Gandusio rođen je 1873. godine, u Rovnju. Njegova je obitelj u Rovinj stigla vjerojatno u 19. stoljeću ili iz Poreča ili iz Kopra", rekao je Budicin.
Nakon života u Rovinju, Antonio odlazi studirati u Italiju. Unatoč velikoj želji da to bude studij glume, na očevo inzistiranje studira pravo. Ali i glumu usput.
"Nikada se nije bavio pravnim poslovima, već je ušao u glumu i postao jedan od najvažnijih kazališnih i filmskih glumaca 19. stoljeća", rekao je Budicin.
"Nije bio ljepotan, nije bio Clark Gable", šali se Budicin. Kako kaže, Antonio Gandusio bio je grbav, uvijek promuklog i dubokog glasa i nizak. Doduše, imao je takvu fizionomiju lica da mu nikada nije trebala šminka. Gandusio je tako najčešće glumio u komedijama Moliera i Goldonia, baš zbog te njegove fizionomije.
"Poznat je po tome da se nikada u svojim komedijama nije nasmijao", rekao je Budicin.
Zbog svojih je uspjeha i važnosti Antonio Gandusio još za života imenovan počasnim građaninom Rovinja, a rovinjsko kazalište od 1923. godine nosi njegovo ime.
Antonio je uspio posjetiti „svoje“ kazalište tek dvije godine nakon inauguracije, a potom je u njemu i odigrao nekoliko predstava.
"Obzirom da je rijetko dolazio u Rovinj, ali i kazalište ljudi sus e pitali koji je razlog tome, a on im je, u šali, rekao da mu je kazalište premalo", govori Budicin.
Posljednji je put Antonio Gandusio bio u Rovinju na poziv Grada 1937. godine gdje je nakon predstave, na njegovu želju, u sali u prizemlju Adriaticu poslušao koncert bitinada tadašnjeg Gradskog zbora, a njegove su riječi pri završetku glazbenog programa bile: "Ero venuto a dare spettacolo, invece sono stato spettacolato".
