KIŠA NAŠA SVAKIDAŠNJA Kiša je voda koja pada iz oblaka, zar ne?

Kiša je voda koja pada iz oblaka, zar ne? Hmm...

Nakon jako ugodnog produžetka ljeta sada nas pomalo sustižu kiše, jesenje. Narodna poslovica kaže; „svakog gosta tri dana dosta“, pa makar „gost“ bila vrućina, hladnoća ili pak kiša. Kiše su nam već dojadile, voda s nebesa zgodna je isprika za ostati u kući i sačekati novi dan, možda sunčani.

Kiša kakvu mi ovdje na Zemlji poznajemo, imaginarnim stanovnicima drugih planeta Sunčeva sustava bila bi pomalo nepojmljiva, baš kao i nama njihova. Hajde da ukratko opišemo kakve to kiše padaju u susjedstvu. Iznenadili biste se koliko bi bogatstvo nakon noćašnje kiše imali u dvorištu, idemo redom!

Primjerice imaginarni stanovnici Merkura zasigurno bi bili presretni da im kiša padne svakih desetak-dvadesetak godina kao kod nas u pojedinim pustinjskim predjelima. No tamo nema ni oblaka ni kiše. Već na Veneri je stvar drugačija. Kiše ima u izobilju, baš kao i oblaka od kojih se s površine zvjezdano nebo nikada ne vidi. No rijetko da koja kap kiše dođe do tla.

Kiše nastaju i prestaju još u atmosferi. I da, tamošnje kiše, gledano iz naše perspektive, nisu nimalo ugodne. Možda bi najbolji opis Venerinih kiša bio otprilike ovakav; sumporna kiselina raspršena u kapima!

Podalje od Sunca i Zemlje, rijetka Marsovska atmosfera omogućava stvaranje oblaka, a na pojedinim dijelovima, posebice oko polova, čini se da dolazi do pojave kiše pa i snijega. O tome ima kontradiktornih razmišljanja i zaključaka pojedinih znanstvenika, a za biti sigurni što se točno događa morat ćemo još malo pričekati.

Plinoviti divovi poput Jupitera i Saturna ili pak Urana i Neptuna također po svoj prilici poznaju "iskustvo kiše". Čini se kako tamo pada dijamantna kiša! "Tamošnji rudari" ne bi trebali kopati ispod površine (za koju i ne znamo točno kakva je) već samo čekati padaline.

Oko dvije tisuće tona dijamanata godišnje "padne" primjerice na Saturnu, a većina takvih kišnih kapi promjera je oko 10 mm. Na najvećem prirodnom satelitu Sunčeva sustava, Saturnovom Titanu, pada kiša metana. S druge pak strane, na našem Mjesecu nema kiše ni oblaka, a "s neba" padaju samo meteoroidi.

Na svjetovima drugih sunaca padaju još čudnije kiše. "Staklena kiša" po svemu sudeći je moguća na HD189733b, a možda je još zanimljivija "bakrena kiša" na OGLE-TR-56b. No što je to zapravo kiša i kako nastaje (na Zemlji)?

Sigurno se još iz škole sjećate tog gradiva, zar ne!

Ostavite komentar