Kiša je voda koja pada iz oblaka, zar ne? Hmm...

Nakon jako ugodnog produžetka ljeta sada nas pomalo sustižu kiše, jesenje. Narodna poslovica kaže; „svakog gosta tri dana dosta“, pa makar „gost“ bila vrućina, hladnoća ili pak kiša. Kiše su nam već dojadile, voda s nebesa zgodna je isprika za ostati u kući i sačekati novi dan, možda sunčani.

Kiša kakvu mi ovdje na Zemlji poznajemo, imaginarnim stanovnicima drugih planeta Sunčeva sustava bila bi pomalo nepojmljiva, baš kao i nama njihova. Hajde da ukratko opišemo kakve to kiše padaju u susjedstvu. Iznenadili biste se koliko bi bogatstvo nakon noćašnje kiše imali u dvorištu, idemo redom!

Primjerice imaginarni stanovnici Merkura zasigurno bi bili presretni da im kiša padne svakih desetak-dvadesetak godina kao kod nas u pojedinim pustinjskim predjelima. No tamo nema ni oblaka ni kiše. Već na Veneri je stvar drugačija. Kiše ima u izobilju, baš kao i oblaka od kojih se s površine zvjezdano nebo nikada ne vidi. No rijetko da koja kap kiše dođe do tla.

Kiše nastaju i prestaju još u atmosferi. I da, tamošnje kiše, gledano iz naše perspektive, nisu nimalo ugodne. Možda bi najbolji opis Venerinih kiša bio otprilike ovakav; sumporna kiselina raspršena u kapima!

Podalje od Sunca i Zemlje, rijetka Marsovska atmosfera omogućava stvaranje oblaka, a na pojedinim dijelovima, posebice oko polova, čini se da dolazi do pojave kiše pa i snijega. O tome ima kontradiktornih razmišljanja i zaključaka pojedinih znanstvenika, a za biti sigurni što se točno događa morat ćemo još malo pričekati.

Plinoviti divovi poput Jupitera i Saturna ili pak Urana i Neptuna također po svoj prilici poznaju "iskustvo kiše". Čini se kako tamo pada dijamantna kiša! "Tamošnji rudari" ne bi trebali kopati ispod površine (za koju i ne znamo točno kakva je) već samo čekati padaline.

Oko dvije tisuće tona dijamanata godišnje "padne" primjerice na Saturnu, a većina takvih kišnih kapi promjera je oko 10 mm. Na najvećem prirodnom satelitu Sunčeva sustava, Saturnovom Titanu, pada kiša metana. S druge pak strane, na našem Mjesecu nema kiše ni oblaka, a "s neba" padaju samo meteoroidi.

Na svjetovima drugih sunaca padaju još čudnije kiše. "Staklena kiša" po svemu sudeći je moguća na HD189733b, a možda je još zanimljivija "bakrena kiša" na OGLE-TR-56b. No što je to zapravo kiša i kako nastaje (na Zemlji)?

Sigurno se još iz škole sjećate tog gradiva, zar ne!