Alarmantno stanje na Odjelu pedijatrije OB Pula još jednom je apostrofiralo lošu situaciju u hrvatskom zdravstvu!

Ljudi odlaze, ponekad i bez plana B. Osim financijske situacije, problem je i u međuljudskim odnosima,

Taština čini čuda i nažalost umjesto da se požar ugasi vodom, njega se polije benzinom. Liste čekanja su sve duže, posvećenost pacijentu je sve manja, ali i dalje postoji veliki broj onih kojima je to zaista poziv, a ne posao.

Oni koji nakon dežurstva odu svojim kućama, gdje ih čekaju djeca, obaveze i život, i nakon jednog poziva vrate se natrag jer o njihovom znanju ovisi nečiji život – ljudski život!

Vrlo često znamo biti kritični i kukati! Porezali smo se i čekamo već tri sata da nas netko primi! Ponekad znamo biti sebični i ne razmišljamo o tome da smo mi tim medicinskim djelatnicima toga dana već pedeseti pacijent! Da možda tog dana još nisu ništa jeli, pili...

Svaka priča ima dvije strane, ali i mi trebamo nekad zastati i biti objektivni! Jer dok se mi izderavamo na nedužnu medicinsku sestru, pet minuta prije toga ona je zajedno s liječnicima spasila nečiji život... ili još gore, to možda ovog puta nisu uspjeli učiniti, a mi se na njih deremo jer eto, čekamo već tri sata da netko pogleda porezotinu!

Ipak su nama naši problemi, najveći problemi. A ostali? Nema veze...