Hladnoratovsko nadmetanje, izuzmemo li (ne)stvarnu prijetnju po opstanak ljudskog roda i generacije psiho-traumatiziranih gledatelja vanjskopolitičkih monologa koje je na našim prostorima tijekom Dnevnika TV Zg prepričavao Dane Roško, iznjedrilo je i dobre stvari. Od toga da nam više nisu potrebni špijuni „u obitelji“ jer nam je hladnoratovski napredak podario internet i mobilne telefone pa sve do misija ka drugim svjetovima.
Otišli su slušatelji iz poštanskih ureda, otišle i svemirske misije.. Dugi niz godina gotovo kao da se ništa nije ni dešavalo. Sovjetski savez u svoja najbolja vremena slao je desetke i desetke međuplanetarnih misija ka Mjesecu, Veneri i Marsu. Za neke nismo ni znali da su postojale sve do prije kojih dvadesetak ili i manje godina. Druge su ostvarile neuspjeh ili djelomični uspjeh.
One najbolje, a njih je također bilo na desetke i desetke podarile su nam znanja o dalekom svemiru koja su promijenila naše poimanje istog. U jednom trenutku, osamdesetih godina prošlog stoljeća SSSR je poprilično tehnološki „ispekao i ispeglao“ zanat. Lune i LUNOHODI 1, 2 i 3 (koji nije stigao do rakete za Mjesec). Razni MARSevi, VENERE, a posebice VEGA 1 i 2 bile su pravi dragulji u međuplanetarnim okvirima. FOBOS 1 i 2 gotovo isto, samo je djelić sreće nedostajao da obje misije budu zlatnim slovima uklesane u povijest. ASTRON, zvjezdarnica u svemiru s više teleskopa na sebi.. Činilo se kako ništa neće zaustaviti daljnje misije na Mjesec, Mars i Veneru pa i dalje od njih. A onda se „dogodio“ Gorbačov. Strojevi su stali.
Od 1990.-tih pa sve do 2010.-tih lamentiralo se o novoj misiji ka Mjesecu. Nekada se tamo svake godine lansiralo po nekoliko letjelica, a u tih dvadesetak godina nije se izradila niti polu operativna radno-inženjerska jedinica. Ipak, Luna-Glob nekako se kilavila, promijenila i ime u Luna 25. Nakon 2018. postalo je jasno da će kad tad završiti na Mjesecu. I zaista 11. kolovoza 2023. Luna 25 krenula je na Mjesec s raketodroma Vostochny raketom Soyuz-2/Fregat.
U Mjesečevu orbitu dospjela je 16.08.2023. Planirano je slijetanje kolovoza 2023. no zbog dobrih parametara orbite i urednog rada svih tehničkih sustava te nakon slanja prvih znanstvenih podataka i uredne telemetrije, Luna 25 krenula je ka površini Mjesečeva južnog pola (Boguslavsky krater) 19.08.2023.
ROSCOSMOS je kratko objavio kako je toga dana Luna 25 prestala postojati zbog udara Mjesečeve površine o letjelicu, lander u naravi. Znamo da je glavni raketni motor za slijetanje do točke kada je stvar vertikalnog slijetanja trebao preuzeti segment manjih, manevarskih, motora radio nekoliko desetaka minuta više od planiranog vremena.
Poznato je da su Rusi riješili problem nedostatka zemaljskih radio-antena s radio-relejnim satelitima u Zemljinoj orbiti. Ostaje nejasno jesu li inženjeri misije znali (radio šutnja kada je letjelica s druge strane Mjeseca) što se događa ili su to saznali tek u trenutku udara o površinu.
Zašto se nije reagiralo na vrijeme. U konačnici računalo na Luna 25 trebalo je prepoznati opasnu situaciju i poduzeti korake. Ništa od toga se nije dogodilo. Luna 25 sletjela je na Mjesec. Napravila krater promjera desetak metara. Tri desetljeća od početnih ideja stiglo se na Mjesec, ali ne u funkcionalnom obliku već kao aktivni artefakt oblikovanja reljefa.
Zasigurno će inženjeri leta i letjelice proučiti i shvatiti što je pošlo po zlu. Svemir je negostoljubivo mjesto, ne prašta pogreške. Ako se iz njih nauči lekcija onda su neuspjesi put ka uspjehu. Uostalom najviše se nauči na
greškama. Nadamo se kako ćemo u neko skorije vrijeme saznati što je prolazilo elektronskim „krvnim zrncima“ Lune 25 u zadnjih nekoliko desetaka minuta kako bi naredna misija slijetanja bila uspješna.
Na kraju, djelomični uspjeh (jer ovo misiju ne možemo okarakterizirati samo kao neuspjeh, napravljeno je puno toga, stvar je izmakla kontroli na samom kraju) ne bi bio toliko razočaravajući kada bi na redu vožnje s realnim vremenikom bilo još nekoliko letjelica. Nažalost, male su šanse da nove Lune stignu do Mjeseca prije 2028., možda niti do 2030.
Šteta je možda najveća u percepciji, jer bi i samo nekoliko dana rada Lune 25 na Mjesečevoj površini bilo dovoljno da se za program robotičkih istraživanja Mjeseca odvoje novci i resursi. Ovako, inženjerski je sve
jasno, ali u realnosti ovaj će neuspjeh buduće misije pogurati godinu, dvije, tri dalje u budućnost.
