Jučer je počeo zasjedati Hrvatski sabor. Jao muke.

Trajalo je satima, a izgledalo je kao kad se okupe gore u lokanoj birtiji pa si dobacuju.

Cilj je biti što dovitljiviji, smisliti što bolju uvredu, da se svi nasmiju od srca.

Tko uspije u tome, taj dan je legenda.

Status mu ne traje dugo jer već sljedeće sjednice netko ga prešiša.

Nije nu čudno, koliko već sjede u tom Saboru, nauče svakakve fore.

Jedino što se može gore u Zagrebu, a ne može u birtiji jest isključiti mikrofon onome koji previše trabunja.

Ako u Saboru i dalje nastavi kokodakati čak i nakon što Jandroković kaže da više nema pravo otvarat' usta, ona gospoda u crnim odjelima ga iznesu van.

Tu se opet vraća sličnost s kvartovskim kafićem gdje neki opuštaju živce uz pivo.

Koliko puta ste vidjeli da nekoga iznose van? To vam je to!

Sve u svemu, nakon ljetne stanke, naši saborski zastupnici nisu ništa pametniji, a ni uljudniji.

Barem koliko se meni čini, ono što sam uspjela popratiti samo su bila natezanja i nadmudrivanja u kojima u nekoliko sati nitko nije složio rečenicu koja narod baca u razmišljanje.

I nije nam predsjednica luda kad je odlučila propustiti taj vječiti cirkus i spakirat' kofere da malo odleti u svijet.

Kad kažemo svijet, nekad kao i danas, podrazumijeva se Amerika.

Pa neće se ona tu brukat među klepetalima. Ima tamo i nekog konkretnog posla i obitelj.

Kako stvari stoje, i kakve je novosti ministar Marić pripremio, čini se da bi mnogi odletili za Ameriku. Ali, o tom potom.