S TANJURA NA PLOČU Mlada umjetnica Denise u rovinjskom restoranu detaljno oslikava jedinstvene menije

Rovinjski restoran Kantinon među svojim zaposlenicima ima jednu posebnu djelatnicu. Denise Martinis diplomirana je kiparica koja je po završetku studija za vrijeme pandemije koronavirusa shvatila da od umjetnosti ne može preživjeti, no svoju ljubav prema njoj nije pustila.

Uspjela je ono što rijetki mogu - spojila je ugodno s korisnim, a pri tome je ostala skromna, nenametljiva i iznimno zahvalna na tome što smo prepoznali njen rad.

Naime, Denise radi u Kantinonu već tri godine, a nedugo nakon što se zaposlila u ugostiteljstvu, došla je do iznimno posebne ideje koju su kolege i vlasnici s veseljem prihvatili. Svoju umjetničku nadarenost pretočila je u oslikavanje menija - i to vrlo inovativnih.

Kredom na praznoj crnoj ploči detaljno oslikava menije, a odnedavno i vina koja su u ponudi. Kako se mijenja meni, mijenjaju se i njeni crteži koji plijene pozornost gostiju.

"Kada izlazi novi meni, svi skupa učimo što je u njemu kako bismo ga gostu mogli prezentirati. Hrana je u Kantinonu malo drugačija nego drugdje, jako se radi na dekoraciji i bilo mi je to jako fora. Palo mi je na pamet kako bi bilo zanimljivo da nacrtam doslovno tu hranu koju mi izdajemo, na neki ilustrativan način. Stajala je prazna ploča ovdje i moju ideju su svi odmah prihvatili. Gost kada sjedi ovdje može odmah vidjeti kako ta hrana izgleda i od čega se sastoji", priča nam ova mlada umjetnica.

Postupno je dodavala boje, igrala se s detaljima, a u najnoviji meni uvela je i vina. "Ono što mi je najvažnije i najzanimljivije u cijeloj ovoj priči je da su ti crteži postali dio identiteta Kantinona. Kako se ljudi vraćaju, već znaju za tu ploču i lijepo je kada vidim da netko to prepozna ili pita 'Tko vam je ovo radio?'.

Iako se to briše i ponovno napravim novi rad, puno mi to znači i ostaje nekako sa mnom jer je to ipak nešto što sam ja napravila, to je dio mene u ovom prostoru", ističe Denise.

Dodaje i kako osjeća da ju je s razlogom život odveo baš ovdje nakon završenog Fakulteta. "Sve se nekako poklopilo. Znam reći da je posao u Kantinonu nešto najbolje što mi se moglo dogoditi nakon faksa. U nekom drugom ugostiteljskom objektu vjerojatno ne bi imala priliku baviti se svojom ljubavi, a to je umjetnost. Već prvim crtežom svi su bili oduševljeni, a nisam imala ni pripremu niti puno vremena", prisjeća se simpatična Denise.

Kako nastaju ova mala umjetnička djela? Isprva je Denise radila skice na papiru prije samog crtanja na ploči, a sada fotografira gotovo jelo i crta ga direktno na ploču, bez pripreme. "Krenem spontano i slažem kompoziciju da ima smisla, važan mi je i tekst, tako da osoba zna što se u jelu nalazi. Koliko god je ilustracija vjerodostojna, ipak nije fotografija", objašnjava nam Denise.

Za ploču koja je sada aktualna u restoranu trebalo joj je dva sata, a dolazila je dva dana po sat vremena prije svoje smjene.

Jedan od najvećih projekata na kojima je radila, kaže ikada, ipak joj je oduzeo više vremena. Tri dana radila je po četiri sata svakodnevno, kako bi oslikala veliku ploču u unutrašnjosti restorana, koja se nalazi vrlo visoko te je morala biti kreativna i u drugom smislu - da dugačku je dršku zalijepila veliku kredu, popela se na ljestve i napravila svoj najveći crtež!

"Za ovo sam, dakako, morala imati skicu i bio je vrlo zanimljiv proces jer sam se svako malo morala spustiti niz ljestve, udaljiti se i provjeriti ima li to nekog smisla. Imam strah od visina i to je bio dodatni izazov, no baš mi je bilo lijepo kada sam ga dovršila!", priznaje Denise.

"Najdraže mi je kada neki gost primijeti moj rad, upita tko je to radio ili stavi fotografije mog rada na internet. Puno to znači", kaže mlada rovinjska umjetnica koja se izvan Kantinona ne stigne puno baviti umjetnošću, osobito ne za vrijeme turističke sezone.

"Keramika je moja najveća ljubav, no za to treba i vremena, prostora i drugih resursa. Kada sam na godišnjem odmoru ili imam nešto više vremena, onda se bavim keramikom i kiparstvom, no to je manje nego što bi možda htjela. Ipak, puno mi znači što mogu biti kreativna ovdje", ističe naša sugovornica.

Mladim umjetnicima poručuje da je teško probiti se, no da je važno da se nešto radi radi sebe samih. "Kao što sam i ja počela raditi ovo u Kantinonu, čisto iz gušta. Treba ići za onim što voliš i uživati u tome", zaključila je ova posebna umjetnica koja je pronašla nešto drugačije, svoje, a nije ni slikarica niti ilustratorica. Svoju ljubav prema umjetnosti pretočila je u nešto jedinstveno, upečatljivo i interesantno.

Ostavite komentar