Rovinjski 83-godišnji vitalni umjetnik, Ivan Tanković, javnosti poznatiji kao Kićo uplašio je prijatelje i obitelj kada se je na jutarnjoj kavi u jednom baru u centru grada krajem protekle godine onesvjestio.

Društvo s kojim se je toga jutra družio ipak je promtno reagiralo i pozvalo hitnu pomoć, a upravo rovinjskoj ispostavi Kićo danas zahvaljuje što je živ.

„Odmah su mi dali za jezik i vozili za Pulu gdje je došao i moj sin, a onda smo išli za Rijeku, u Sušak“ pod domom sjećanja govori Kićo koji dva mjeseca kasnije, vidno oporavljen radi na novim umjetničkim djelima.

I dok se danas nauštrb hrvatskih bolnica, opreme i medicinskih djelatnika nerijetko mogu čuti kritike, od Kića takvo što nećete doživjeti.

Čovjek je to koji živi skromno, a od zdravstvene uustanove ne očekuje luksuz već ljudskost.

To je, čini se, dobio na sve tri adrese- rovinjskoj Hitnoj, pulskoj Općoj bolnici i riječkom KBC-u gdje mu je izvršena operacija.

Svakoj medicinskoj sestri i doktorima kroz čije je ruke prošao pamti ime, a zahvaliti može jedinim što ima- svojim umjetničkim radovima.

„Ja nemam novaca, rekao sam to doktoru, penzija je nikakva, dve hiljade kuna, ali odužio sma se slikama“ kaže Kićo koji je osam svojih originala donirao riječkom KBC-u.

Postoperativno mu je teže pao rezultat u utakmici Hrvatska Slovačka koji je tog trenutka bio u korist našeg protivnika, ali srećom Hrvatska je tada pred 8 tisuća gledatelja izvukla pobjedu, a Kićo se je vrlo brzo oporavio od dnevne doze stresa.

Po prirodi sam sportaš i ne mogu si pomoći“ govori Kićo iskreno koji je, zbog zdravstvenih razloga, s crtanjem pauzirao puna dva mjeseca.

Za to vrijeme nipošto nije izašao iz „štosa“ pa sada radi na rovinjskim starinama s prikaza starih dokumenata koje pribavlja iz Centra za povijesna istraživanja Rovinj.

„Crtam prema slikama od prije 200, 300 ili 400 godina, a u ovom trenutku radim na slici iz razdoblja 1654. godine na kojoj je prikazana crkvica Santa Antonia di Padova pokraj današnjeg restorana Calisona“ rekao je Kićo.

Ona više ne postoji, ali tu su temelji koji svjedoče tom momentu povijesti. To doduše nije jedini rovinjski detalj na kojem Kićo radi jer u posjedu je dvadesetak slika „starog“ Rovinja što mu služi kao predložak za crtanje ovdašnjih starina i motiva, a on sam u tome uživa. „Ovdje sam se rodio i to je moj grad“ reći će vam kad ga pitate jednostavno „zašto“.