Izvanredna situacija u kojoj se Svijet našao zbog pandemije COVID-19 izvukla je na površinu mnoge probleme na koje su, istina neki upozoravali, ali ih se nije ozbiljno shvaćalo, ili pak neke za koje nismo ni slutili da postoje. U prvom su planu, dakako potkapacitiranosti nacionalnih zdravstvenih sustava u nekim (nažalost mnogim) državama, nespremnost sustava da se nosi sa izazovom rapidno rastućeg problema, ali izranjaju i drugi problemi koji se ne broje u nedostatnom broju ventilatora ili kreveta na intenzivnoj njezi, no koji svejedno prijete ubrzati ili čak prouzročiti kolaps.
Jedan od njih se trenutno događa u Americi gdje su veliki kompjuterski sustavi pali ili su pred padanjem, a nema ih tko popraviti ili dovest u funkcionalno stanje.
Često se i mi žalimo, uglavnom s pravom da su pojedini sustavi nedovoljno dobro napravljeni (o astronomskim ciframa plaćenim za neke ćemo drugi put, to nije tema za krizno stanje). Kao recimo sustav FINA-e, e-škole, e-ovo i e-ono, svi oni koji su dosada u nekoj fazi implementacije padali bilo zbog preopterećenosti bilo zbog grešaka.
Iako su pojedinci upozoravali da su mnogi Američki sustavi zastarjeli, mnogi od njih funkcioniraju na sistemu pokrenutom i prije 40 ili više godina, nije se puno slušalo ni ulagalo u stvaranje novih sustava.
Sada je problem tko uopće može brzo pomoći osposobiti sustave, kao naprimjer onaj u koji se pokušava prijaviti 362 000 nezaposlenih u New Jerseyu, jer su pisani u COBOL-u, programskom jeziku nastalom 1959. kojim se više nitko ne koristi. A programera koji poznaju COBOL (Common Business Oriented Language) više jednostavno nema.
2017. godine u Americi je bilo aktivno 220 milijardi programskih linija napisanih u COBOL-u, 43% bankarskih sistema ovisilo je o njemu, 95% operacija na bankomatima.
Sad je sve to, što u međuvremenu nije osuvremenjeno, na rubu provalije.
Zato, spadate li u grupu old school programera, možda nastavak karijere možete planirati u Americi, jer ono što im sada jako treba je upravo vaš tip geeka.
