Nastava na daljinu na koju su se učenici, studenti te njihovi profesori i nastavnici morali preko noći priviknuti, uskoro bi trebala postati prošlost, barem kada su u pitanju najmlađi školarci, učenici nižih razreda. 

Svoja iskustva s takvim načinom učenja s nama su podijelili jedna učiteljica i njen učenik.

Za nastavu na daljinu učenici 4.a OŠ Jurja Dobrile iz Rovinja koriste svoju Viber grupu i Zoom aplikaciju za virtualnu učionicu, ispričala nam je njihova učiteljica Jadranka Pamić. Evo što nam je još rekla:

"Učenici su svakodnevno na online nastavi od 8 do 11 sati. Nakon toga obavezno gledaju školski program od 11 do 12. Zvučnim zapisima čitaju zadaće, sastavke, sami izvode pokuse na temu vode, tla, zraka te snimaju postupak, a video uratke objavljuje se u grupu. Za TZK snimaju vježbe istezanja, izdržljivosti, u kući ili prirodi te kasnije svi vježbaju prateći snimke.

Pojedinim učenicima se  najavi vrijeme video poziva kako bi ih se usmeno provjerilo. Između ostalog, učenici izrađuju plakate na zadanu temu, slikaju i šalju. U dogovoreno vrijeme nalaze se u virtualnoj učionici da se vide i čuju. Problema za sada nema, ali svi iščekuju povratak u školu.

Gradivo je kvalitetno usvojeno i neće biti problema što se tiče nastavka rad u samoj školi. Učenici koji se do sada nisu mogli više istaknuti, došli su do izražaja i pokazali svu svoju volju, aktivnost i kreativnost. Hvala svim roditeljima koji su dali svoj doprinos da njihova djeca što manje osjete teret nastaloga vremena", kazala je učiteljica Jadranka Pamić.

Dok starijoj djeci ovakav način "škole" nije teško pao, mlađima nedostaju prijatelji, učiteljice i školsko zvono, druženje, ispričao nam je Niko iz 4.a razreda. "Mislili smo da su najveći problem pisanje, množenje i dijeljenje, a da nismo ni znali koliko smo sretni. A onda je došao virus zbog kojeg su nam zatvorili škole, dvorane, igrališta i zabranili druženje.

Život nam se doslovce preko noći okrenuo naglavačke. Nastavu održavamo sami u svojoj sobi. Učitelje i prijatelje vidimo samo na ekranu, nema čak ni školskog zvona kojeg sam volio čuti samo na kraju nastave, a sada mi tako fali.

Ali proći će i to i opet ćemo mi trčati i vikati po školi i opet će se učiteljice ljutiti na nas. Opet će zvono prekidati našu igru i opet ćemo morati cijeli sat mirno sjediti, a doći će i teži zadaci od pisanog množenja i dijeljenja. Ali ćemo nakon svega opet svi biti skupa i znati koliko nam je lijepo i koliko smo sretni u školi, a do tada #OSTANITEDOMA", poručio je u svoje i u ime svojih školskih prijatelja, Niko iz 4.a.