U klupe Hrvatskog sabora danas su, po prvi puta, sjele dvije Katarine: Katarina Nemet iz redova IDS-a i Katarina Peović koja predstavlja Radničku frontu.

Dvije su to od 35 žena koliko će ih biti u 10. sazivu Sabora. Najviše je to žena od osamostaljenja, no i dalje premalo, smatra pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić.

Obje su Katarine pristale na intervju za naš portal povodom ovog vrlo važnog dana u njihovim političkim karijerama. No, pitali smo ih prilično osobna i životna pitanja kako bi čitatelji stekli dojam o kakvim se ličnostima radi.

Što ste željeli biti kao dijete?

Katarina Nemet: Ako izuzmemo neka tipična dječja maštanja u smislu što ću biti i raditi kad odrastem, moram priznati da sam u jednom trenutku svoga djetinjstva samo željela – odrasti. Imala sam 11 godina kada mi je otac teško obolio, a nedugo zatim i preminuo. Bila je to velika trauma i šok, događaj koji je bez sumnje obilježio moje djetinjstvo, na neki ga način i naprasno prekinuo. Kada ti se tako nešto dogodi, pogotovo u toj dobi, život ti se okrene naglavačke. Imam osjećaj da sam gotovo preko noći prestala biti bezbrižno, zaigrano dijete, nalik svojim vršnjacima te da sam samo htjela prisilno i što brže – odrasti, ne znajući tada ni što bi to trebalo značiti.

Katarina Peović: Željela sam biti liječnica, jer je to bila moja starija sestra. Kasnije sam, pak, željela biti nastavnica književnosti jer sam jako puno čitala. Nakon toga sam maštala o tome da budem gitaristica – svirala sam, naime, klasičnu gitaru.

Koje je Vaše najupečatljivije sjećanje iz djetinjstva?

Katarina Nemet: Osim ovog traumatičnog sjećanja na tešku bolest i preranu smrt mog oca, postoje i lijepe uspomene iz ranijeg djetinjstva, koje me vežu uz bezbrižna druženja, prijatelje i igru.

Živo se sjećam i kako se ta igra svako popodne „morala“ nakratko prekinuti, jer su tada na talijanskim TV kanalima počinjali naši omiljeni animirani filmovi poput Milla e Shiro, Candy Candy, Sailor Moon itd.

Dio sjećanja iz ranog djetinjstva veže me i uz nezaboravna ljeta koje sam provodila kod babe Kate u Murvici kod Zadra, odakle je rodom moja majka.

Katarina Peović: Loše se sjećam nekog najranijeg djetinjstva. Možda, nastupi na gitarističkim koncertima, iako sam uvijek imala veliku tremu.      

Kako započinjete dan?

Katarina Nemet: Prije svega, započinjem ga vrlo rano, buđenjem u cik zore, a nerijetko i prije. Ranoranilac sam odkad znam za sebe. No, kako ne bih ometala ukućane koji tada još uglavnom spavaju, nastojim se primiriti, pa mi to vrijeme odlično dođe kako bih isplanirala dan, „odvrtila“ u glavi obaveze i pripremila se za ono što me tijekom dana očekuje, ili primjerice odgovorila na mailove na koje tijekom prethodnog dana nisam stigla. Uz to, neizostavan je i mali jutarnji ritual – dan obavezno započinjem s dvije svježe iscijeđene naranče i malim espressom.

Katarina Peović: Kratko vježbam jogu!

Kad ste osjetili poziv za bavljenje politikom?

Katarina Nemet: U politiku sam se uključila prije više od 20 godina, vodeći se onom uzrečicom: „Ako se nećeš ti baviti politikom, bavit će se ona tobom!“. Pristupila sam IDS-u prvenstveno motivirana civilizacijskim vrijednostima koje je ova stranka zastupala i zagovarala, a koje mi u Istri – pa tako i ja osobno - doživljavamo kao nešto uobičajeno i samo po sebi razumljivo. U IDS-u sam vidjela iskrenog „ambasadora“ tolerancije i uvažavanja različitosti - „drugog“ i „drugačijeg“, naše convivenze, multikulturalnosti i, prije svega, nedvosmislene podrške ideji antifašizma. Isto tako, činilo mi se da upravo IDS na najbolji način personificira sve ono što sam ja kao rođena Istrijanka osjećala prema svom zavičaju, svom gradu i Istri. Osjećala sam povezanost s IDS-om na različitim razinama, a bili su tu i neki meni dragi ljudi, tada već članovi i članice IDS-a, koji su svojim ljudskim kvalitetama također utjecali da odlučim postati dijelom te stranke. Nije nevažan podatak i kako je to bilo vrijeme kada je novigradski IDS izgubio lokalne izbore i na gradskoj razini prešao u opoziciju. Došlo je tada do određene smjene generacija u novigradskoj podružnici IDS-a, pa su priliku dobili neki novi, mladi ljudi. Među njima našla sam se i ja, posebno motivirana tim izazovom da zajedno s ostalim kolegicama i kolegama iz podružnice vratim izgubljeno povjerenje naših sugrađanki i sugrađana. Pokazalo se tada kako su ti novi ljudi bili dobro rješenje. Povjerenje naših sugrađana vratili smo vrlo brzo, već na polovici mandata, na prijevremenim izborima, a to povjerenje potvrđuje se iz godine u godinu sve do današnjih dana.

Katarina Peović: Kao i mnogi moji prijatelji, dugo sam negodovala prateći politiku, komentirali smo što se to oko nas zbiva. Najbolje je to rekao Mile Kekin kada je rekao „u politiku sam ušao iz samoobrane”.

Što za Vas znači politički aktivizam?

Katarina Nemet: Možda najbolji odgovor na to pitanje je upravo ova prethodno spomenuta „epizoda“ iz mojih početaka aktivnog bavljenja politikom, koja mi je pokazala da svatko od nas svojim aktivnim angažmanom može dati konkretan doprinos svojoj zajednici, da zajedno s drugima možemo mijenjati i pomicati stvari nabolje, da ne moramo nužno biti tek pasivni promatrači onoga što se oko nas zbiva. Bio je to svojevrsni poticaj, „vjetar u leđa“, mom daljnjem političkom angažmanu, ali i potvrda – prije svega meni osobno – kako uistinu ima smisla boriti se za ono u što vjeruješ, što možeš iskreno i „bez fige u džepu“ zastupati i zagovarati.  

Katarina Peović: Politika je u nas postala stvar oportunizma, a zbilja bi trebala biti stvar aktivizma – mi smo oduvijek bili i na prosvjedima, podržavali mnoge štrajkove radnika, zalagali se za prava manjina. Političko djelovanje mora dolaziti iz shvaćanja da je moja sloboda uvjetovana slobodom drugih!

Vaša omiljena knjiga/film/pjesma/glazbenik?

Katarina Nemet: Moram priznati kako se donekle čudim ljudima koji mogu odrediti baš jednu najdražu knjigu, film, glumca, pjesmu, glazbenika. Meni je to uistinu teško! Međutim, kada su knjiga i film u pitanju, mogu eventualno „suziti“ odabir na klasičnu književnost i nešto starije filmske naslove. Sjećam se kako sam još u školskim danima „apsolvirala“ sve važnije klasike, u pravilu prije no što smo ih morali čitati kroz lektiru, pa mi je i danas nekako bliža klasična literatura. Tako je i po pitanju sedme umjetnosti – gotovo da nema tog „crno-bijelog“ filma kojeg neću pogledati! No, kako ne bi ispalo da izbjegavam odgovor na ovo Vaše pitanje, eto potrudit ću se i odrediti knjigu i film koji su u trenucima čitanja odnosno gledanja, a i dobar dio vremena nakon toga, ostavili poseban dojam na mene; riječ je o Tolstojevoj Ani Karenjini i filmu Zameo ih vjetar, s neponovljivom Vivien Leigh i jedinstvenim Clark Gableom. Što se, pak, glazbe tiče, tu sam stvarno vrlo „široka“ i glazbeni ukusi mi ovise o trenutnom raspoloženju, situaciji, prigodi. Glazbu i glazbenike ne svrstavam u nekakve preferirane žanrovske ladice, već jednostavno slušam ono što mi se i kada mi se sviđa. Pa će se tako na mojoj „playlisti“ naći moji djevojački glazbeni idoli; Eros Ramazzotti, 883 i Marco Masini, hrvatski izvođači poput; Massima, Gibonnija, Tonija, Olivera, Nine Badrić i Vanne, a rado ću poslušati i energični Dubioza kolektiv. Od stranih favorita tu su i Manu Chao ili pak legendarni Carlos Santana. Posebno mjesto u okviru mojih glazbenih preferenci imaju neki glazbenici i glazbenice koje i osobno poznajem, pratim njihov rad i znam koliko su posebni i dragi kao ljudi, ne samo kao umjetnici. Svakako bih tu izdvojila naše Elis Lovrić i Bruna Krajcara, a ne smijem izostaviti ni dragog prijatelja Šajetu.

Katarina Peović: Miroslav Krleža „Zastave”, TV serija Wired, Denis & Denis i njihova „Oaza snova”. Najomiljenija pjevačica mi je Ljiljana Nikolovska.  

Što će se u Vašem životu i životu Vaše obitelji promijeniti od 22. srpnja nadalje?

Katarina Nemet: Neke će se stvari neminovno promijeniti – višegodišnju aktivnost privatne poduzetnice zamijenit ću profesionalnim političkim angažmanom, a uz to ću redovito, u pravilu tjedno po nekoliko dana, izbivati iz kuće odnosno izvan Novigrada. To s jedne strane jesu relativno velike promjene, no na njih sam se odlučila u dogovoru s mojom obitelji i uz njihovu veliku, bezrezervnu podršku. Naravno da će to moje izbivanje donekle utjecati na njih, no doma „ostavljam“ dva vrlo samostalna, „emancipirana“ muškarca, koji će se sigurno vrlo dobro znati brinuti za sebe, ali i našu labradoricu Bou. S druge strane, vidim u ovome i jednu pozitivnu promjenu. Preda mnom je jedan novi životni i profesionalni izazov, koji će mi omogućiti neka nova iskustva, vjerujem i otvoriti neke nove vidike, a nadam se i omogućiti mi da konkretno doprinesem zajednici u kojoj živim.      

Katarina Peović: Trudit ću se održavati ritam saborskih sjednica i aktivističkog političkog rada, a istovremeno sa svojim djetetom i patnerom održavati normalan život. Vjerujem da će to biti dinamično razdoblje.

Na što ćete se fokusirati u Vašem saborskom mandatu?

Katarina Nemet: Možda je lakše reći na što se neću fokusirati – a to je bespredmetno polemiziranje, svađanje i galamu! Građani koji su mi dali povjerenje s punim pravom očekuju više. U Sabor idem kako bih predstavila i branila interese naše regije te zastupala interese, potrebe i probleme svojih sugrađana. Zato se u svom radu neću ograničavati na nekoliko uskih tema, već mi je namjera pokriti sve moguće djelatnosti. Naš Klub, klub IDS-a, djeluje na način da se, kad god je potrebno, konzultira s različitim akterima – županijom, gradovima i općinama, udruženjima i pojedinačnim stručnjacima, sve u cilju da se kod svake izmjene propisa dobije bolji zakon od kojeg će svi imati koristi. Tu su naravno i teme na koje sam posebno osjetljiva, poput ravnopravnosti spolova i borbe za ljudska prava, a cilj mi je da čim više istarski način života i naše politike, poput uključivosti, multikulturalnosti i otvorenosti, preslikamo na ostatak Hrvatske. U svom parlamentarnom angažmanu uvijek ću nastojati biti i „produžena ruka“ u Saboru baš onih dijelova Istre koje najbolje poznajem - moje Bujštine odnosno sjeverozapadne Istre te sjeverne Istre odnosno Buzeštine, kao i cijele zapadne obale Istre – Poreštine i Rovinjštine.

Katarina Peović: Prava radnika, radničke plaće, kritiku prekomjerenog rada, agencijskog rada, općenito poboljšanje materijalnih uvjeta života za radnu većinu – one koji žive od svojeg rada, one koji su živjeli od svojega rada (umirovljenike) i one koji žele živjeti od svojega rada (nezaposlene).

Imate li ideju o tome kako štititi prava i slobode medijskih djelatnika?

Katarina Nemet: Smatram da bi političari trebali više slušati predstavnike medija i uključiti se u rješavanje njihovih problema. Kao što je nedavno rekao Visoki predstavnik EU-a, Josep Borrell, moramo shvatiti da sloboda medija nije pravo samo medijskih djelatnika, već i svakog od nas. Smatram da na razini cijele Hrvatske moramo još doći do spoznaje da mediji ne postoje da bi „pisali lijepo o nama“, već da je njihova uloga od izričite važnosti za cijelo društvo - bez kvalitetnog, transparentnog i pouzdanog informiranja nema istinske demokracije, pravednosti i slobode. Nemojmo zaboraviti da je sloboda medija jedna od temeljnih sloboda u demokratskim društvima, zaštita koje se jamči ustavima, zakonima i međunarodnim deklaracijama. Zato treba razmišljati o jačanju uloge aktera poput Hrvatskog novinarskog društva i pravobranitelja. Isto tako, vjerujem da se problem može riješiti samo ako ste ga svjesni. Kao zemlja koja po posljednjem istraživanju „Reportera bez granica“ zauzima poražavajuće 67. mjesto po slobodi medija, moramo si priznati da po tom pitanju imamo što naučiti praktički od svih europskih zemalja. Ozbiljan bismo korak ka medijskoj slobodi učinili kada bismo umjesto „otkrivanja tople vode“, razmatrali primjere dobre prakse ostalih, uspješnijih zemalja.

Katarina Peović: Nema slobodnog novinarstva bez osiguranih materijalnih uvjeta rada. Nedavno je Srećko Pulig u Novostima napisao bitan članak na tu temu-novinarstvo je jedno od prvih grana koje je palo pod naletom fleksibilizacije rada, novinari trebaju ponovno izboriti svoja prava.

Gdje vidite Hrvatsku za 4 godine?

Katarina Nemet: Mislim da je Hrvatska na svojevrsnom raskrižju te da su pred nama dvije opcije - ili ćemo nastaviti na isti način kao što činimo posljednjih 30 godina, nadajući se da će rezultati biti drugačiji, ili ćemo ozbiljno nešto promijeniti. Puno je tu odgovornosti na novoj Vladi, ali i mi u IDS-u ćemo predano raditi na tome da se država poboljša u svakom pogledu. Želimo živjeti u modernoj, otvorenoj, progresivnoj i uspješnoj zemlji. Hrvatska ne smije biti na samom dnu svih ljestvica, to nije naša sudbina, to je isključivo posljedica lošeg upravljanja i to želimo promijeniti!

Katarina Peović: Bilo bi dobro imati čarobnu kuglu, no ono što je važno iduće 4 godine raditi na političkom planu jest odupirati se opasnoj logici vladajućih koji tvrde da „nema drugog načina” – da je jedino što nam je preostalo zbog korona krize i našeg pred-epidemijskog zaostajanja za europskim ekonomijama – sniziti cijenu rada, smanjiti radnička prava, svesti se na djelatnosti s niskom dodanom vrijednošću. Važno je upozoravati da je potrebno pokretati zelenu reindustrijalizaciju uz proizvodnju za potrebe, odabrati industrije koje imaju visoku dodanu vrijednost i multiplicirajuće učinke na ekonomiju (da industrije vežu na sebe druge industrije) i da država ulaže a ne da se povlači u trenucima krize. Čak i MMF je proglasio mjere štednje neučinkovitima.

Koji je Vaš, još uvijek, nedosanjani san?

Katarina Nemet: Svi koji me iole poznaju znaju da sam poprilično racionalna i trezvena osoba, da ne sanjam snove na javi i ne maštam previše. Radije planiram, nastojim, pri tom, biti realna, a onda planirano nastojim i realizirati.

Katarina Peović: Nadam se da ćemo ostvariti viziju društva u kojem će jurnjavu za profitom zamijeniti briga za društveni standard.