Ne znam za Vas, ali moje je djetinjstvo tijekom ljeta izgledalo tako da sam svaki dan doručkovala, spremila se za more i čekala mamu da dođe s posla kako bi odmah sjele na brod za Katarinu. To je dio mog djetinjstva, ali i lijepa uspomena mnogih drugih koji su odrasli u Rovinju.

Već godinama to ne radim, ali kada se stvarno zaželim onda odem tamo, bar jednom ili dvaput svakog ljeta. Sjednem na brod i uputim se na Crveni otok ili Katarinu kako bi se odmakla od gradskih gužvi koje nam stvaraju milijuni turista.

Naravno, i ove mi je godine došla želja za otputovati na naše otoke i odmoriti dušu i tijelo no onda je do mene stigla informacija o novim cijenama brodskih karata.

O tome se nije toliko javno govorilo, ali nema čovjeka iz Rovinja koji to nije prokomentirao sa svojom obitelji i prijateljima. Ljudi su se požalili jedni drugima kako im je oduzetno nešto što oni smatraju svojim.

Nije problem platiti tu kartu, problem je u tome što svi znamo koliko su te karte koštale prije i što točno znamo koliko traje brodska vožnja. I onda znamo koliko ti novci više nisu toga vrijedni.

Još zanimljivije je nešto što je jučer počelo kružiti društvenim mrežama, a to je da su na jednom od spomenutih brodova naplatili kartu bebi od 4 mjeseca. Ovo nije trač, ovo je istinita situacija koju je majka tog djeteta ovjekovječila slikom računa i bebe.

Svejedno ću još jednom ponoviti da stvarno nije problem u tome što se brodska karta naplaćuje, problem je u tome koliko se i kome naplaćuje.