U zemlji u kojoj nema nepravde, lopova, siromašnih i potplaćenih radnika jasno je da jedna zamolba može izazvati pažnju, Jer, s obzirom da se ništa ozbiljno ne događa, svaka iole malo 'iskrivljena' stvar izazvat će događaj i događanje naroda.

Konkretno, jedan se poduzetan Riječanin domislio kako da na svoj ugostiteljski objekt skrene pažnju, a da pri tom u njegovo reklamiranje ne uloži ni lipe.

Čovjek je dakle, zamolio članove X stranke da mu ne zalaze u objekt, na što su se članovi X stranke (također poznati po narodnom običaju ispijanja kave) osjetili strašno uvrijeđenim, poniženim i bezvrijednim jer su se, ničim izazvanim, sučili s 'neviđenim rasizom' – gotovo istim onim na koje bi svaki normalan čovjek morao (a to kroz povijest nije činio), reagirati na slučajeve kada su u pitanju bili ponižavajući i diskriminirajući odnosi prema ljudima druge boje kože ili karakterističnih fizionomija.

Dakle, članovi X stranke koje je nemoguće prepoznati po tjelesnim obilježjima baš kao ni one iz Y stranke koji nemaju s datumom rođenja istetoviran srp ili čekić na obrazu, odnosno stablo lipe ili žalosne vrbe na čelu kao karakterističnim simbolom Q stranke, sada su se odlučili za oštro odbacivanje prijedloga o zamolbi riječkog poduzetnika o klasificiranju ljudi na osnovu 'odabira srca, razuma i osjećaja'. Mašala.

I eto' ti showa. Probudili su se svi zeleni, crveni i crni vragovi, pa narod danima sluša da li je ispijanje kave u određenom kafiću (koji je usput govoreći isključivo odličnim PR-om vlasnika priskrbio fantastičan publicitet i status zbog kojeg ga danas posjećuju i oni koji za Rijeku nikad nisu čuli), zdravo ili nezdravo za članove X, Y ili Q stranke.

Šteta je jedino u tome što takav PR nemaju i radnici hrvatskih šećerana koji se nisu marketinški dosjetili da na svoje silose ovješaju zamolbu o neuništavanju domaće proizvodnje i zabrani prilaska nesposobnih 'stručnjaka' podjednako dobro raspoređenih po svimo stranakama a koji dijele tek jednu strast koja ih povezuje - kavu bez šećera, molim!