Anamariju Prgomet životna je situacija odvela u Istru, točnije u Poreč, gdje se mlada Slavonka nakon života u Zagrebu odlučila na hrabar potez i potpuni životni preokret.

Osim činjenice da vodi caffe bar “Život” potpuno sama, nije otvorila obični kafić, već prvi veganski caffe bar koji živi prema načelima “zero wastea” u Hrvatskoj. Sigurno je izazovno!

No, to nije sve zbog čega su ova djevojka i njen kafić posebni. Naime, “Život” je jedino mjesto gdje možete popiti maca kavu, kao i brojne druge specialty kave posebno uzgojene na velikim nadmorskim visinama.

Tu su i brojna događanja kojima je u cilju spojiti ljude, parovima omogućiti drugačiji “date night”, a ženskim krugovima da se osnaže i razgovaraju u sigurnom okruženju.

Stoga smo s njom porazgovarali o svemu navedenom pa u nastavku možete pročitati njenu priču.

Što je “zero waste” i kako ga u potpunosti primijeniti u ugostiteljstvu?

Životni stil s nula otpada (eng. zero waste) je sve popularniji pokret u svijetu zbog sve većeg zagađenja okoliša. Zasniva se na ideji minimaliziranja otpada na odlagalištima i u spalionicama. Sve što nas u prirodi okružuje ima svoj životni ciklus i vijek.

Taj ciklus podsjeća na kružno putovanje: ondje gdje je nešto rođeno, tamo i završava. Na taj način živimo u suživotu s prirodom. Za mene je najbolje pravilo krenuti malim koracima i sustavno uvoditi promjene poštujući 5 zero waste pravila: odbiti, smanjiti, ponovno upotrijebiti, reciklirati, truliti/kompostirati.

“Život” funkcionira po principu da većinu sirovina nabavljam u rinfuzi ili u staklu. Neke staklene boce vraćam direktno proizvođaču pa tako zatvaramo krug ponovne upotrebe.

Bio otpad kompostiram (talog kave, listići čaja, kore voća). Svakako bih preporučila ugostiteljima da se više povežu s malim lokalnim proizvođačima i na taj način podrže njihov rad i lokalnu ekonomiju. Osim toga mogu koristiti slamke od stakla ili metala, a ono što svakako preporučujem je da izbjegavaju korištenje šalica za kavu za van.

Ponekad me gosti pitaju: "Do you have coffee to go?", na što im ja odgovorim: "I have a coffee to stay!" i taj odgovor svima uvijek bude simpatičan. No, uvijek im ponudimo opciju da uzmu keramičku šalicu i vrate ju nakon konzumacije. Nikad nisam imala problema s gostima zbog toga.

I, naravno, uvijek je dobro staviti naglasak na minimalizam jer manje je uvijek više. Kao ugostitelji možemo bez puno toga. Otpad koji najčešće imam su računi koje zakonski nisam mogla izbjeći zbog porezne (smijeh).

Otkud ideja za vegan zero waste caffee barom i zašto Poreč?

Ideja postoji već dugo jer je “Život” postojao u Zagrebu, no djelovao je kao klupski caffee bar. No, nakon potresa sam shvatila da ne želim više živjeti u Zagrebu, a želja za “Životom” se nije ugasila. U Istru sam prvotno preselila zbog ljubavi, a nakon prekida veze došla sam u Poreč iz praktičnih razloga (radila sam nešto drugo u to vrijeme). Kada sam izgubila posao, shvatila sam da je pravo vrijeme za “Život” i sve se odigralo jako brzo – prošla su četiri mjeseca od ideje do otvaranja.

Kada sam došla ovdje, nisam mogla naći mjesto gdje mogu popiti specialty kavu, koju jako volim. Prvotno sam mislila otvoriti prostor za „Zero waste“ udrugu, no onda je Svemir za mene imao drugi plan i smjestio mi je da otvorim kafić.

Imala sam odmah dobar osjećaj iznutra i uhvatila sam se posla pa je od ideje do realizacije, tj. otvaranja caffee bara prošlo svega 4 mjeseca. Mnogi kažu da sam i hrabra i luda, no kad Svemir nešto posloži treba ga poslušati.

Život je inspirativan, i zato ovaj naziv kafića. Ljudi se često žale da je život težak, vodimo svakodnevne borbe, ali mislim da je ljepše staviti naglasak na pozitivnu stranu života koji može biti čaroban i zaigran kada mu se prepustimo.

Simpatična Anamarija uvijek pokušava održati ugodnu atmosferu, pušta smirujuću glazbu, a voli se i upoznati s gostima i napraviti da se osjećaju kao kod kuće. Posebno razveseljava činjenica da je “Život” pet-friendly kafić, stoga je i Anamarijin pas Drama namamio gostima osmijeh na lice.

Vidim da je i namještaj u duhu ponovne upotrebe, od kuda ste nabavili sve potrebno za uređenje prostora?

Još 2018. sam s prijateljicom pokrenula „Sharing is caring“, platformu na kojoj ljudi dijele predmete koji im više ne trebaju, umjesto da ih bacaju. Sve je bazirano na donacijama, ništa se ne prodaje.

Tamo sam nabavila većinu stolica koje ovdje vidite, a šank je radio jedan gospodin iz naselja Vranići kod Poreča. Biljke su većinom udomljene. Šalice su također iz grupe „Sharing is caring“, a planiram ih uskoro i sama raditi.

Što sve imate u ponudi? Nabavljate li robu od lokalnih proizvođača?

Naglasak je na specialty kavama koje su drugačije od onih komercijalnih zbog načina na koji se uzgajaju. Specialty kava se uzgaja na velikim nadmorskim visinama‚ ručno se bere i radnici su pošteno plaćeni. Razlika je također u okusima.

Kava je voće i ima različite note i arome. Komercijalne kave imaju anomalije koje prženjem dovode do toga da kava ima gorki okus, a zapravo bi kave trebale biti voćnih okusa. Sve ovisi i o tome na kojim se područjima kava uzgaja. Kvaliteta kave ovisi o vremenskim uvjetima, načinu na koji se pakira, prži, sve do toga na koji način ju barista sprema. Prije korone je otvorena specialty pržionica kave u Vodnjanu i od tamo ju nabavljam.

Osim kavi, u ponudi imamo čajeve s lokalnih OPG-ova, craft pića također lokalnih proizvođača – Bura iz Poreča, Kampanjola iz Savičente, Count's drinks iz Kaštelira, a iz Zagreba Kombuchu. Ipak se najviše volim bazirati na lokalne istarske proizvode.

Radite li sve sami ili vam netko pomaže?

Uglavnom sam sama i baš zato volim podržati male proizvođače jer znam da najčešće sve rade dvoje ili troje ljudi, a po sebi vidim koliko to zna biti zahtjevno. Ponekad se dogodi da u isto vrijeme moraš voditi društvene mreže i marketing, raditi za šankom, čistiti, ići po robu, plaćati račune, itd.

Ipak nikako ne bih htjela zamijeniti ovakav tip posla za neki komercijalni jer vjerujem u bolju ekonomsku budućnost države, podršku malih proizvođača, umjetnika i obrtnika.

“Život” je bio domaćin raznim događanjima, možete li nešto izdvojiti i otkriti nam što je u planu za budućnost?

Imala sam čast ponuditi prostor raznim događanjima, poput pub kvizova, večeri društvenih igara i ženskih krugova, to su koncepti koje želim i dalje njegovati ovdje. Sljedeći ženski krug održava se 19. ožujka, a vodit će ga Darija Udossi iz Pule – plesačica koja spaja mindfulness i ples. Svaki ženski krug je humanitarnog karaktera, a ovog puta skupljamo novac za malu Lavu koja ima spinalnu mišićnu atrofiju, stoga se nadamo omogućiti maloj ženskoj osobi da hoda nesmetano.

Voljela bih u budućnosti imati cikluse „zero waste“ akademije kako bih polaznike i polaznice naučila sve o „zero waste“ životu. Imamo i kušaonice kave kroz koje želimo približiti javnosti što je specialty kava i educirati ih da kava zapravo nije gorka. Bile su u planu i radionice javnog govora koje drži pulski glumac Rade Radolović, smatram da je tako nešto svakome korisno pri suzbijanju treme prije javnog govora, a osobito za stjecanje
samopouzdanja jer vjerujem da svi možemo sve!

Također želim organizirati internacionalne večeri na kojima ćemo se moći povezati, iako dolazimo iz različitih kultura i to nas može samo obogatiti.

Jedva čekamo nova događanja u ovom posebnom prostoru, koji je puno više od običnog kafića.

Porečani i svi koji se nađete u prolazu, preporučujemo da obavezno navratite u “Život”, moguće je da ćete udahnuti malo života i probati nešto novo.