Sinoćnja, osma po redu manifestacija Rovinj Art & More Festivala, umjetničkog direktora Ronalda Brausa, još je jedan dokaz da Rovinjci i njihovi gosti vape za ovakvom vrstom ljetne zabave.

Naime, na ljetnoj terasi rovinjskog Circola već se 15 minuta prije početka predstave tražila stolica više, a gledalište je bilo popunjeno do posljednjeg centimetra. Četristotinjak je gledatelja i pedesetak onih koji su jednostavno izvisili zbog nedostatka prostora- dokaz da su, što festival, što predstava, što glumci, pogodak u sridu.

Interesom i reakcijama publike više nego zadovoljan bio je i umjetnički direktor Festivala Ronald Braus koji, s pravom, tvrdi da su „Ženski razgovori“ bili šlag na torti, najbolji mogući završetak ovosezonskog Rovinj Art & More Festivala.

Čini se da je sinoćnja predstava po tekstovima Duška Radovića ipak bila na zadovoljstvo sviju jer, osim publike i organizatora, zadovoljstvo nisu krili ni sami glumci.

Da im je Rovinj u srcu potvrdile su obje glumice koje ljeta provode upravo ovdje, u gradu svete Eufemije. I dok se je Vesna Čipčić skrasila u svojoj ljetnoj rezidenciji, Svetlana Bojković redovno dolazi sa suprugom, a njihov kolega Milan Caci Mihajlović svoj povratak u Rovinj doživljava emotivno zbog dugogodišnjeg izbivanja, ali i radosti zbog konačnog povratka.

Navedeni trojac „Ženske razgovore“ igra punih 35 godina, a posljednji je put predstava igrana u Rovinju davne 1984. u kazalištu Gandusio.

„Mi smo jako zadovoljni prijemom divne publike“ rekla je Bojković koja ističe važnost prisnosti ne bi li izvedba bila što bolja, a sinoć je u Circolu upravo prisnosti bilo naočigled. Iz dva razloga- publika je sjedila sve do same pozornice, po stepenicama koje na nju vode, a istodobno je većina prisutnih imala i dojam da se s glumcima odavna poznaje. Prisjetimo se samo njihovih uloga u kultnim Kuda idu divlje svinje ili pak Žikinoj dinastiji.

„Božanstvena je publika, a uzbuđenje mi je bilo još i veće zbog činjenice da ovdje imam veliki krug prijatelja koji su me prvi put gledali u pozorištu“, priznala je Čipčić.

Da će predstava biti aktualna i za pola stoljeća tvrdi Mihajlović. „Tekst je takav da se lepi, to su večite teme, a počeli smo da ga igramo kad smo bili jako mladi, zamislite Cecu prije 35 godina ili Vesnu klinku, Duško Radović je genije!“

Inače, ova dugovječna predstava je nastala sasvim slučajno kod Cece u stanu, kako kaže Mihajlović, misleći da će je igrati tek nekoliko puta, a na posljetku se pretvorila u priču njihova života.