TRADICIONALNO PJEŠAČENJE U BORUTU Devedesetak planinara uživalo u čarima Središnje Istre

Srednjeistarsko brdovito mjesto Borut, smješteno 13 kilometara od Pazina, već šestu je godinu za redom na sam Dan neovisnosti poprištem Festivala pješačenja, kojeje ovaj put priklo 90-ak ljudi iz cijele istre i Rijeke, a zanimljivo je da je dobna razlika obuhvaćala djecu od 4 godine pa do onih na pragu devetog desetljeća života.

Organizator pohoda je bilo Planinarsko društvo „Pazinka“, u čije se je ime svim okupljenima obratila glavna vodičkinja izleta Loredana Šperanda. Uz nju, planinare su domaćinski dočekali i idejni začetnici uređenja staza u okolici Boruta – Toni i Meri Fabijan, koji su uz tople riječi, goste počastili i kolačima i pićem.

Oni su ujedno i zaslužni što se održava tradicija pješačenja od 2013. i 2014. godine, kada je održan i prvi borutski festival.

Uz Šperandu, vodiči izleta su bili i Tanja Družetić, Igor Gržinić i Gracijela Grubiša koji su male i velike planinare poveli  preko sela Dausi do ostataka crkvice Svetog Kocijana. Ondje je Toni Fabijan prisutne upoznao s lokalnim predajama prije nego je grupa krenula dalje prema napuštenom zaselku Bonašini te dalje do sela Tenčići do raskršća i skretanja za Paz.

Od tamo je grupa skrenula dalje prema Makrunskoj Vasi, a izletnike su pratili predivni pogledi po izvrsnom vremenu na Gračišće i LIndar s jedne strane te Učku i Ćićariju s druge strane. Iz Makarunske Vasi grupa je krenula prema selu Sandalji, prošla pokraj agroturizma Stara Štala i vratili se natrag u Borut.

Druga grupa, željna još hodanja, koju je činilo dvadesetak pješaka, od čega troje djece krenula je prema ruševinama crkvice Svetog Silvestra. Od borutskog „štacjona“ krenuli su prema nasleju Selo pa preko sela Grdinići nedaleko naselja Tibole do svog cilja. na taj su način mogli pješačiti povijesno vrlo zanimljivim predjelima jer su od 1525. do 1797. suhozidi, koji su uz stazu pratili pješake, dijelili istarski poluotok – na područje pod vlašću austrijskog „orla“ i mletačkog „lava“.

Uspeli su se pritom na najviši vrh Središnje Istre – Stari Draguć, inače pretpovijesne gradine iz brončanog doba.  Osjećajući umor i zadovoljstvo vratili su se nizbrdicom preko borutske grobljanske crkvice Svetog Mihovila svojim vozilima. Pokrovitelj pješačenja je bila Općina Cerovlje. 

Tekst: A. Finderle / Fotografije: L. Šperanda

Ostavite komentar