VELIKI INTERVJU S ROVINJSKIM ŽUPNIKOM Mons. Vilim Grbac: Svećenik nije taj koji treba davati političke upute

Mons. Vilim Grbac, župnik rovinjske Župe od 2015. godine, već gotovo desetljeće predstavlja istinskog duhovnog vođu i dobrog duha zajednice.

Njegova prisutnost i predanost brzo su prepoznati, a župljani i građani Rovinja prihvatili su ga otvorena srca. Kroz razne aktivnosti i projekte, Grbac je svoje bogato iskustvo uspješno prenio u rovinjsku zajednicu, stvarajući čvrste veze s vjernicima, ali i s gradom u cjelini.

Njegova neumorna posvećenost sada je dodatno potvrđena Priznanjem Grada Rovinja, koje mu je uručeno na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Rovinja sredinom rujna.

U intervjuu za naš portal, mons. Grbac govori o svom svećeničkom putu, izazovima s kojima se suočava u modernom društvu te o tome što ga je posebno iznenadilo u Rovinju.

Grbac je kazao kako je iznenađen, ali i počašćen ovim priznanjem.

„To nije samo fraza, nego istina. Znači mi jako puno i tek sada postajem svjestan da je to zaista velika stvar. U Rovinju sam devet godina i to nije neko silno veliko razdoblje, ali kada dobiješ priznanje od ljudi s kojima živiš i gdje djeluješ, za posao koji radiš, onda to ima svoju posebnu važnost.

To je za mene iznenađenje, jedan poticaj, važno priznanje da ljudi vide što radimo pokušavajući da ljudima s kojima živimo, život učinimo dodatnom ljepšim.

Naime, Grbcu je uručeno Priznanje u području humanitarne pomoći i donatorstva. Uz brojne aktivnosti koje provodi u sklopu Caritasa, za pomoć najpotrebitijima, tu je i udruga Svetoga Vinka - međunarodna, katolička, karitativna i volonterska udruga u kojoj je rovinjski župnik duhovnik za cijelu Istru.

„To je jedna zajednica koja djeluje na cijelom ovom području, na terenu smo i gledamo kako pomoći onima kojima je potrebna pomoć. To je djelovanje, od čovjeka do čovjeka i kome je realno potrebna pomoć.

Ovdje se radi o tome da pomažemo jedni drugima, čak ne samo materijalno nego da se vidi kome je potrebna pomoć. Nekome je potrebno da ga se dođe vidjeti, porazgovara s njim i da ima osjećaj da netko na njega misli.

Ja sam iznimno zahvalan onima koji to rade, znate da ja to ne bih mogao sam. Koliko god materijalne potrebe u ovom trenutku nisu na prvom mjestu, one druge jesu. Imamo ljude koji su usamljeni, stariji i koji osjećaju da su prepušteni sami sebi. Sve je to potrebno i sve su to ljudi s kojima živimo i koji žive s nama.”

Mons. Grbac kazao je da često ne primjećujemo da se bavimo samo sa sobom jer svaki čovjek želi živjeti što bolje i komotnije, što nije loše, ali trebamo misliti i na ljude oko nas.

„Onda postoje neki momenti u životu koji nas zaustave, nešto što se događa nama, našoj obitelji ili prijateljima i onda nas to zaustavi i čovjek počne razmišljati o nekim drugim stvarima i onda vidi da živimo s ljudima oko sebe koji također imaju svoje potrebe, a koje smo mi koji put zanemarili jer smo mislili na sebe.

Bilo bi dobro da razmišljamo o onima s kojima živimo, to je najveće bogatstvo, a mi toga nismo uvijek svjesni. Svjesni smo onda kada to počnemo gubiti.

Mi nismo svjesni koliko smo vezani jedni na druge, nismo svjesni dok ne osjetimo potrebu i osjetimo kako je to kada ostanemo sami” kazao nam je rovinjski župnik.

O svećeničkom pozivu: Nikada se nisam pokajao

Mons. Vilim Grbac rođen je 1957. godine u Lanišću, a zaređen je 27 godina kasnije.

„Teško mi je reći kada sam osjetio poziv, to je jednostavno s čime sam se suživio. Meni je i stariji brat se odazvao na svećenički poziv iako to nije bilo presudno. Imao sam osjećaj da se nešto dobro može činiti, služiti ljudima s kojima živimo, a to sam osjetio početkom 70-ih kada sam završio osnovnu školu i kada sam se opredijelio za srednju školu u Pazinu.

To je tada bio jedan od motiva iako su važniji motivi tada bili prijatelji, igranje nogometa i dobro društvo.

Na pitanje koliko je tada to bilo izazovno, Grbac je kazao da je bilo iznimno izazovno s obzirom na vrijeme i političko stanje, ali kako je crkva imala svoju prednost jer je tada bila opozicija, odnosno nije bila vezana uz vlast.

„U to vrijeme je doista na neki način to značio momenat za mlade, to je bilo dosta privlačno mladina. Nije nas bilo puno, ali oni koji su bili, bili smo svjesni toga to činimo jer želimo biti svećenici.

U to je vrijeme bilo puno mladih svećenika koji su nas poticali na to. Danas je to malo drugačije. Jednostavno, to je bio poziv kojem smo se odazvali i koji poslije sazrijeva i to ne ide preko noći. Nakon toga sam otišao u vojsku, pa u Rijeku na Teologiju i tada je sazrelo. Tada sam morao odlučiti i odlučio sam se na svećenički poziv i do sada nikada nisam požalio.

Na pitanje je li došao pod kušnju i izazov, mons. Grbac je kazao kako to dođe puno puta, što bi se dogodilo da se odlučio za neki drugi poziv.

„Postoje razne stvari koje nas u životu zanimaju, međutim nikada nije došlo do te mjere da bi ja doveo to u pitanje. To je bilo nešto s čime sam se poistovjetio.

U toj službi nije uvijek lako i jednostavno, ima stvari koje te daju razmišljati i možda bi ja neke stvari drukčije postavio i proživio, ali nikada se nisam pokajao da sam odlučio biti svećenik i uvijek sam u ovom poslu pronašao smisao.

Prva župa bila mu je u Puli na Vidikovcu i kaže, to mu je bilo izvanredno iskustvo jer je bilo puno mladih ljudi. Nakon godinu dana preselio je u Poreč gdje je ostao do 1986. godine kada je otišao u Labin gdje je u službi bio 14 godina.

Grbac se kratko zadržao u Umagu nakon čega je sedam godina bio ravnateljom Kolegija u Pazinu pa je potom otišao šest godina u katedralu u Pulu da bi 2015. godine preuzeo župu Rovinj.

Na pitanje kako gleda na neke svoje kolege koje nedjeljom za vrijeme propovijedi koriste minute u političke svrhe, Grbac je kazao da je to nedopustivo.

„To ne bi trebalo biti, apsolutno ne! Ja to nikada nisam činio. Propovijed je tumačenje Evanđelja. Svećenik nije taj koji treba davati političke upute. Mi smo tu da odgajamo savjest ljude i da žive po svojoj vjeri. Nije na nama da mi govorimo o bilo kakvoj politici i da se negdje svrstavamo, ja nisam za to!”

Grbac smatra kako je do toga došlo jer se s vremenom razvijala nacionalna svijest i da se na neki način sa starim komunističkim režimom moralo ‘skrstiti’ te da je to utjecalo na to da se za propovjedaonici govori na taj način.

„Ja osobno mislim da imamo mi što govoriti za vrijeme propovijedi, to je Evanđelje, vjera, čitanje i životne vrijednosti, to je sve rečeno” rekao je u velikom intervju za naš porta, mons. Vilim Grbac.

Ostavite komentar