Međunarodni kazališni festival PUF je završio, evo tko je dobio počasne nagrade

Posljednjeg dana 30. međunarodnog kazališnog festivala PUF održana je druga izvedba putujućeg performansa pulskog izvedbenog umjetnika Igora Zenzerovića "Redacted" koji je održan na nepoznatoj lokaciji te su gledatelji morali rezervirati svoje mjesto unaprijed kako bi ga pogledali. Njime Zenzerović oprostoruje i tematizira fenomen teorija zavjera, pa je stoga i kao autor performansa naveden poznati umjetnik Siniša Labrović.

Projekt je realiziran u sklopu online rezidencije Earth Stations Bacača sjenki.

Kazalište Dr. Inat ugostilo je predstavu "Toliko o pticama" Studentskog teatra Lero koja priča o Dubrovniku, promjenama grada, ljudi koji ga obitavaju i mentaliteta, kao i kulture života. Ujutro je u Galeriji Cvajner održano predstavljanje knjige "Šutnje straha" Jelena Marković i moderatorice Ivone Grgurinović, a uvečer u Klubu Kotač dodjela počasnih nagrada te nagrada stručnog žirija festivala uz druženje i glazbu Trickyja D-ja.

Stručni žiri u sastavu Tanje Vrvilo, Nataše Govedić i Luke Mihovilovića, nakon odgledanog programa 30. međunarodnog kazališnog festivala PUF, nagradu KAPLJA (nagovještaj osvježenja) dodjelio je čak trima izvedbama. Razlog tome je svjesno njegovanje nekolicine „mladica“, zametaka, sjemenki, umjetničkih inicijativa ili impulsa autorske originalnosti prikazanih na PUF-u, a u kojima vidimo i samostalnu vrijednost i veliki potencijal daljnjeg razvoja.

Upravo je na nezavisnoj sceni važno raditi na kontinuitetu i nadogradnji početnog impulsa, zbog čega ističemo da nagradu KAPLJA doživljavamo kao „razvojnu“ i obvezujuću za umjetnika.

Prvu nagradu KAPLJA dobivaju Vasja Šumonja i Luna Vojnović za performativni koncept izložbe „Sisi vrati se!“ ili fotografsko vrednovanje mačje rezistentnosti na sve vrste političkih pritisaka, okrutnosti i bezdušnosti. Životinja u kulturnom prostoru donosi sa sobom dostojanstvo nepokorenosti i samosvojnosti, uspostavljenog fotografskim jezikom.

Sisi je nadimak slavne austro-ugarske kraljice, ali i ime mačke na fotografijama, dok serija epiteta objavljenih uz mačje portrete („tvrdoglava, svoja, graciozna, pametna“) uspostavlja vrijednost mačjeg života kao suverenog umjetničkog subjekta. Njegovanje tradicije trajnog „životinjskog programa“ PUF-a svakako je nešto što bismo voljeli vidjeti i na nadolazećim selekcijama festivala.

Drugu nagradu KAPLJA dobiva španjolska umjetnica Macarena Recuerda za „The Watching Machine“ - električno kazalište koje priziva optičke iluzije i senzorij snova teatralnih atrakcija ranog filma Segunda de Chomóna ili, bolje rečeno, prešućene filmašice i glumice Julienne Mathieu, njegove partnerice.

Trik-svjetla „Stroja za promatranje“ njegove su mikrofonske oči i usta te istodobno oči i usta izvođačice, ali u zrcalnoj levitaciji mašinske vizije oni su ionako jedno ili više. No, to još nije machinima, to je još uvijek machianima! Istraživački princip preokretnog spektakla postaje izvedbena rutina hvatanja prijateljskog zrcaljenja na tragu aktivnosti posthepeninga, točnije organizacija promatranja je instruktivna, a zrcalna projekcija mikrofonskog svjetla stroja za promatrače čudesna.

Šireći zrcaljenja od tehnika promatranja moderniteta 19. stoljeća do suvremenih praksi détournementa za izmještanja funkcija stroja i tijela, Macarena Recuerda nas podsjeća da su strojevi za slike naši, a ne tehnički: zato što je vjetar visoko, zato što je nebo plavo.

Treću nagradu KAPLJA dobivaju umjetnici Branko Gulin te Marjan Sinošić i Debora Trusgnach iz Gradske radionice Pula za vizualno-performativnu instalaciju „Duhovi prirode uzvraćaju udarac!“. Na praznim mjestima posjećenih stogodišnjih stabala na pulskom šetalištu Giardini suprotstavljena su tri totema, svaki sa svojim ranama i prizivanjem velikog simboličkog stabla života u kome su ljudi, životinje i stabla trajno i neraskidivo povezani.

Etika brige za stablo kao punopravnog građanina grada Pule i estetika ritualnog upozoravanja ne samo na ekološku, nego i društvenu „nultu vrijednost“ stabala, kao i na potrebu maksimalne zaštite biookoliša koji nastanjujemo, čini nam se trajnim prioritetom ovog festivala, kao i sjajnom smjernicom za daljnje istraživanje u sklopu PUF-a.

Nagradu VJETAR za istraživačke dosege dobiva performans “REDACTED” Igora Zenzerovića koji se strateški poslužio egidom profesionalnog naslova i imena Siniše Labrovića da svoju publiku „otme“ slavnom performeru i izloži namjerno pojačano kaotičnoj automobilskoj vožnji.

Zenzerović osobno provodi svoju publiku suvremenim pulskim ulicama, ali i građanskim paranojama i pseudoindoktrinacijama različitih teorija zavjere, otvarajući problem migranta u našem kolektivnom prtljažniku. Izvedbeno „pucanje od bijesa“ ili eksplozivnu dimenziju komentiranja ratne i eksploatatorske strane naše zbilje, Zenerović izvodi u ključu pojačavanja svijesti sudionika performansa o manjku brige za „vlastiti volan“, namjerno kontrastiranu lažnoj brizi vozača (centralnog izvedbenog pripovjedača) za svjetska žarišta konflikta.

Mala vožnja otkriva mnoge dimenzije naših mikropsihotičnih ponašanja, kao i stalne socijalne mikroagresije, točno ih locirajući u tobožnju „normalnost“ naše svakodnevice.

Nagradu OBLAK za cjelovito scensko promišljanje dobiva predstava “The Island!” češke skupine Burkicom i koreografkinje Jane Burkiewicszove. Riječ je kritici eskapističkog aspekta sanjarenja o bijegu na utopijski otok, posebno o kritici kolonijalnog osvajanja stalno novih egzotičnih lokacija kako bi se eksploatirala njihova ekonomska dobra i ljudski kapital.

Uz virutozno razrađen scenski prostor i majstorski osmišljenu koreografsku izvedbu, predstava postavlja pitanje jesmo li u stanju prekinuti soju milenijsku pohlepu za stalno novim stjecanjem „rajeva“ i umjesto toga izgraditi nove modele društvene brige za paklove koje ostavljamo za sobom.

I plesno i redateljski i scenografski i kostimografski riječ je o pomno promišljenom i razrađenom kazališnom djelu, koje ni u jednom trenu ne moralizira i ne docira, ali udara u sva mjesta našeg društvenog licemjerja i kroničnog pomanjkanja ekološke odgovornosti. To nije samo ekološka budnica, nego i kompleksna kazališna studija čovjeka kao predatorske životinje, okrutne i prema primjercima vlastite vrste, baš kao i prema svim drugim vrstama.

U isti mah, to je i brehtijanska predstava o tome da se potrebno probuditi iz raznih vrsta političkih hipnoza, prema kojima kapital uvijek ima prednost nad čovjekom.

Nagrada MUNJA ove godine nije dodijeljena.

Ostavite komentar