Pulska slikarica Aleksandra Ana Mikarić: Istra je raj za umjetnike i smiraj za vječne putnike

U travnju ove godine pulska je umjetnica Aleksandra Ana Mikarić otvorila svoju izložbu u dalekoj Boliviji, o čemu smo pisali ovdje.

Inače, srpska umjetnica već dugo živi i radi u Puli te se u potpunosti "stopila" s istarskim poluotokom.

Također treba naglasiti da je Aleksandra angažirana u organizaciji programa Srpskog Kulturnog centra u Puli u kustoskim projektima, kao i da surađuje s brojnim umjetnicima u Istri te da često ističe kulturnu vrijednost i značaj Istre i života u njoj.

Nakon brojnih izložbi u dalekim zemljama odlučili smo s njom porazgovarati i otkriti pojedinosti.

Nedavno se otvorila Vaša izložba u muzeju na El Altu. Gdje ste još sve putovali osim Bolivije i zašto baš Južna Amerika?

U prvoj polovini ove godine priredila sam šest izložbi u Južnoj Americi. Svaka od tih izložbi za mene je veoma važna, prije svega jer su rezultat suradnje s ondašnjim umjetnicima i mog skoro dvogodišnjeg boravka u Boliviji.

Jako volim da putujem, i iako to uglavnom danas činim zbog prirode posla i izložbi, dozvoljavam sebi da tamo gdje se osjećam dobro provedem više vremena i osjetim energiju mjesta gdje se nalazim.

Čini se da na mojim slikama koje su nastale u Južnoj Americi možete i sami doživjeti intenzitet veoma snažne energije koja tamo vlada. Ta energija koju sam oslikala, donijela je odluku o mom ostanku i boravku u Boliviji.

 

IstraIN

 

Nedostaje li Vam Istra i Pula i zašto?

U Istri i Puli provela sam nekoliko godina prije odlaska u Boliviju, i uvijek joj se rado vraćam.

Tako sam i sada najveći dio svog boravka i odmora u Europi provela upravo u Istri. Istra ima energiju beskrajnog plavetnila neba i mora, raj za umjetnike i smiraj za vječite putnike kao u mom slučaju.

Kako je bilo lansirati svoje umjetničke slike u svemir s astronomskim udruženjem Vidulini?

Projekt s Istarskim svemirskim programom i astronomskim udruženjem Vidulini jedan je od mojih najdražih projekata na koji sam veoma ponosna.

Upravo prije mog povratka u Boliviju najavili smo nastavak suradnje u kojoj će biti uključeni učenici Industrijsko obrtničke škole u Puli koji će svojim znanjem stečenim u ovoj školi izraditi skulpture za naš projekt. Projekt smo najavili za drugu polovinu naredne godine u Puli.

 

IstraIN

Možete li nam malo opisati svoje radove, gdje nalazite inspiraciju?

Na svojim slikama oslikavam svoju filozofiju života, ono na što sam naišla traganjem i preispitivanjem naše suštine i svrhe na ovom svetu. Oslikavam ljepotu i važnost energije pojedinca, jer vjerujem da naša energija ima utjecaj na čitav svijet.

Trudim se da prikažem svet između vidljivog i nevidljivog, kao san kozmičkih pejzaža i nevidljivih sila koje upravljaju njime. Veoma me inspirira tradicionalno slikarstvo i tehnike velikih majstora koje se trudim da na svoj način transformiram kako bih što slikovitije dočarala povezanost duhovnog i materijalnog sveta kroz niti energetskih vibracija koje oblikuju svijet koji poznajemo.

Gdje biste još voljeli otputovati i pokazati svoje radove? Možete li istaknuti gdje su Vas možda najsrdačnije primili, iako ste s dalekog Balkana? Koliko utječu razlike u kulturama na odnos ljudi iz inozemstva prema Vašim radovima?

Kada govorim o svojim planovima uglavnom preispitujem prilike koje nailaze, odgovaram putevima koji se otvaraju za mene. Onde gdje se budu pojavljivale dobre prilike za promociju umetnosti i njene važnosti vrlo rado ću odgovoriti kao i do sada.

Umjetnost smatram suštinskom potrebom društva i vremena u kojem živimo i svime što radim trudim se da skrenem pažnju na to.

Iako sam sem na Balkanu, živjela i u Europi, južnoamerički narodi su ipak "naši ljudi". Ljudi koji vole život vole i ljude, a oni jesu takvi. Jako im se dopada ono što radim i veoma se raduju kada im kažem da je upravo energija s njihovih prostora u mnogome doprinijela mom radu kakav je on danas.

 

IstraIN