Horda turista slila se na naš Poluotok i još jednom nam pokazala koliko smo zapravo ovisni o njima i njihovim eurićima!
I onda, kada nam ti isti turisti dosade počnemo kukati zašto napokon ne odu doma, žabari jedni, mamlazi, itd. itd.
Uskoro će i ta naša prepotencija krenuti, a pritom zaboravljamo sve benefite koji svi zajedno imamo, prije svega kao zajednica! To vam je isto kao i oni koji traže posao, ali mole Boga da ga ne nađe..
Mi bi najsretniji bili da nam netko dnevno daje 200-300 eura, mi ništa da ne radimo.. i onda za 20-ak dana kada nam tih 200-300 eura dosadi, kažemo tim istim 'žabarima, mamlazima' i kako god ih poneki nazivaju, da nam daju 300-400 eurića i tako u krug!
U svakom slučaju, ništa novog nismo naučili, bez obzira što smo mnogi od nas puno toga polagali u pandemiju i sve ono što nam je ona donijela...
Ostavite komentar