FASCINANTNO OTKRIĆE PODVODNIH ARHEOLOGA U BARBARIGI Istarsko je ulje u antički svijet odlazilo s dosad nepoznatog ogromnog mola

Podvodno istraživanje Arheološkog muzeja Istre iz Pule na području plaže Stara Barbariga, koje vodi dr. sc. Ida Koncani Uhač, iznjedrio je fascinantan nalaz - u uvali Barbariga nalazi se dobro očuvan mol iz doba Rima zadivljujućih dimenzija, a koji do sada nije bio poznat ni arheolozima ni roniocima.

Struktura antičkog lučkog uređaja, koji je zacijelo služio velikoj uljari u Staroj Barbarigi, je prema riječima Ide Koncani Uhač jedan od najmonumentalnijih u Istri.

"Ukupno dužina lučkog uređaja je 57 metara, a širina od 16 do 24 metra, s istakom u obliku slova L. Sačuvan je u tri reda kamenih blokova. Sondiranjem smo ustanovili i temeljni blok, što će nam moći pomoći u rekonstrukciji promjene razine mora u antici.

Radi se o velikim blokovima dimenzija 3,1 metara s 2,6 metara, možda i najvećima koje sam vidjela u istarskom podmorju. Ovako monumentalni antički lučki uređaj istraživali smo u Savudriji.

A ovog u Barbarigi bilo je teško uočiti jer mu je struktura bila obrasla", kaže Ida Koncani Uhač. U daljnjem radu nastojat će utvrditi intaktnu liniju lučkog uređaja, što će odgovoriti na pitanje je li materijal samo rastresen do širine od 24 metra, ili je zaista građen ili dograđivan u L profil.

Istraživanje je dio projekta "Istarsko podmorje" kroz koji dokumentiraju, popisuju i topografiraju podvodne lokaliteta iz antičkog perioda: rimske maritimne vile, s rezidencijalnim i gospodarskim objektima i pripadajućim lučkim uređajima, ali i gospodarske objekte poput ribnjaka ili ribogojilišta.

Dosadašnja istraživanja lokalitet rimske luke u Barbarigi smještaju u 1. stoljeće. Lučki uređaj vjerojatno je bio produžena ruka lokaliteta Barbariga - uljara, odnosno dio operativne obale za ukrcaj ulja i plasiranje proizvoda sjevernim Jadranom. Domaće ulje izvozilo se uglavnom u domaćoj ambalaži – amforama proizvedenim u Fažani!

Glasovito ulje iz Istre hvalili su i antički pisci, a upravo Barbariga na Vodnjanštini pripada jednom od najplodnijih područja na Poluotoku.

"Gospodarski kompleks uljare je 1950-ih istraživao Štefan Mlakar. S 20 tijeskova predstavlja najreprezentativniju antičku uljaru u Istri, a odskače i od drugih uljara na Jadranu.

Lokalitet je datiran u 1. stoljeća, ali je bio korišten i u 6. stoljeću. To svjedoči i o velikim nasadima maslina u zaleđu uvale, a prema nekim stručnjacima i s obzirom na veličinu uljare, procjenjuje se da su se prostirali na oko 300 hektara!

S lokalitetom Barbariga - peristilna vila na Punti Barbariga, i koji je vjerojatno bio u istom vlasništvu, procjenjuje se da je cijelo imanje imalo površinu od oko 900 hektara", objašnjava Koncani Uhač.

Zanimljivo je da su arheolozi proteklih godina u nekoliko navrata radili rekognosciranje uvale, ali ronilačkim pregledima nisu ustanovili postojanje lučkog uređaja.

Srećom, zračna arheologinja Sara Popović iz tvrtke ArheoProjekt, letjevši avionom uočila je ostatke u moru, nakon čega su pulski podvodni arheolozi izašli na uviđaj.

Uz Idu Koncani Uhač, u istraživanju sudjeluje i restauratorica AMI-ja Andrea Sardoz, ronioci Moreno Almassi, Neven Kelemen, Sandra Kamerla Buljić, Antonio Ribić i Lucio Lorencin, fotograf Jerko Macura, arheologinja Dolores Matika, a pridružila im se i podvodna arheologinja Arheološkog muzeja u Zadru Dušanka Romanović.

"Od arheološkog materijala imamo velike količine građevinske keramike kao što su krovne opeke i crijepovi, podne pločice kakve se nalaze u vodospremama i uljarama i drugi razni elementi korišteni kao reciklirani materijal. Imamo lijepog stolnog posuđa poput vrčeva i šalica, koje se okvirno može datirati u razdoblje od početka 1. stoljeća.

I jako puno amfora, najviše onih proizvedenih na fažanskom području, što je i razumljivo s obzirom na relativnu blizinu, ali i tipova amfora koje su korištene za izvoz nešto malo prije 1. stoljeća prije Krista.

I kuhinjsko posuđe, ulomci lonaca, keramičkih tava i dijelova posuda, može se datirati u 1. stoljeće.

Našli smo i nešto malo rimskog stakla. Prava obrada materijala slijedi tek po dolasku u muzej, ali već sada možemo stvoriti neku okvirnu sliku o lokalitetu. I to da se uklapa u priču o uljari u zaleđu morske obale te da je istovremen s njom, barem u 1. stoljeću kako pokazuju zasad dobiveni podaci", zaključuje Ida Koncani Uhač.

Foto: Zvjezdan Strahinja / Podvodne fotografije: Jerko Macura

Ostavite komentar