ROSY NAKON 30 GODINA ZATVARA SVOJA VRATA Sa suzama u očima prisjeća se lijepih uspomena u svom Rovinju

Uzrečica “Sve što je lijepo, kratko traje” ne stoji baš kod Rosy, koja već tri desetljeća ima otvoreni obrt u srcu Rovinja. Možda bi bolje pasala ona “Svemu što je lijepo dođe kraj”.

Naime, Rožana Pokrajac legenda je Rovinja, no sugrađani nažalost broje zadnje dane kada je “Rosy” otvorena.

Kod nje su se ljudi upoznavali, mogli su nabaviti vrlo povoljno stvari za koje nisu morali ići sve do Pule, u cijelom se gradu znalo da se za botun, trakicu ili konce ide baš kod Rosy.

Sa suzama u očima Rožana nam je ispričala kako su sugrađani ovih dana vidno potreseni zbog vijesti da se Rosy zatvara.

“Baš mi je sada bila jedna žena koja volontira za djecu s posebnim potrebama. Oni su puno kod nas uzimali materijala, a dosta toga sam im i poklonila. Rasplakala se, a onda sam i ja…”, rekla je Rožana koja ima 48 godina radnog staža u ovoj rijetkoj djelatnosti koja izumire. Dodaje kako se osjeća kao da radi cijeli život.

Prostor u centru grada je zapravo Maistrin prostor, a visoka najamnina, u kombinaciji s njenom bolešću, prisilili su ju ne samo da ode u mirovinu, već da zatvori radnju.

“Bila sam primorana iz godine u godinu biti u kreditima, ali borila sam se. Zaposlila sam i sedam radnica. Nadam se da sam im prenijela i svo svoje znanje.

Moram se zahvaliti Gradu jer su mi pomogli da se ove zadnje dvije godine umanji najam, iako to nije gradski prostor, no to jednostavno nije bilo dovoljno da bih opstala…”, istaknula je simpatična i topla Rožana.

U “Rosy” ste mogli kupiti sve što vam treba, a pripada toj branši – od konaca, trakica, pribora za heklanje, amblema, bedževa, metraže, zavjesa, dekora i tako dalje.

Čak su joj i turisti dolazili kada bi otkrili trgovinu u gradu, a Rožana kaže kako su znali i fotografirati radnju jer su bili oduševljeni jer često je bio slučaj da ni kod njih doma nema više takvih trgovina.

Iako je imala puno mušterija, uz sva visoka plaćanja i niske cijene robe, jedva je imala jednu normalnu plaću. Kaže kako joj to nije bilo bitno, uvijek ju je veselio taj posao i odnos koji je imala s vjernim mušterijama.

Na pitanje što će sada kada ode u mirovinu, Rožana kaže da će sigurno nešto raditi, a i njen muž je poznati Rovinjež pa ako joj zdravlje dopusti, pomoći će mu u njegovoj trgovini.

S knedlom u grlu i suzama u očima Rosy se za kraj zahvaljuje svim građanima koji su je podržavali svih ovih godina, a ovo definitivno označava kraj jednog posebnog razdoblja u kojemu je Rožana davala stanovnicima Rovinja ono što danas nije lako naći.

Ostavite komentar