Debora iz Bala i njen pas Zoe treniraju kako bi bile potražni tim, a već su sudjelovale na intervencijama

Debora Šetić iz Bala dobrovoljna je vatrogasica već 23 godine i jedna je od osnivačica Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Balama.

Njen brat započeo je tu priču vatrogastva u Balama, a ona mu je došla kao podrška.

Sada Debora i njen pas Zoe treniraju kako bi dobile licencu da su potražni tim, a ideja o psu, kaže, kuhala se mnogo godina.

Zoe je predivna kuja pasmine border collie, stara gotovo godinu i pol dana, vrlo zaigrana i topla.

Debora ističe kako zapravo svaka pasmina može biti istrenirana da bude dobar potražni pas.

Koje karakteristike treba imati pas da bi se bavio pronalaskom ljudi u nevolji i koliko to zapravo zahtjeva treninga?

Svaki pas može biti dobar potražni pas. Ima puno i mješanaca koji jako lijepo rade. Važno je da nisu agresivni i da imaju dobar instinkt, dakle da ne idu primjerice za zecom. Od malena se treba raditi s njima i sve je jedan veliki trening.

Svaki izlazak van je trening poslušnosti. Zoe se na primjer voli družiti s mačkom, i ako ju ja ne spremim navečer u boks, ona bi još satima mogla trčati za njom!

Upravo zbog te njene zaigranosti, treniram ju uglavnom s igračkom, jer joj je igračka važnija od poslastice. Došla je kod nas kada je imala nešto više od dva mjeseca i vrlo brzo smo krenuli s treninzima.

Koliko je potražnih pasa u Istri?

Troje. Goran i njegov pas su iz DVD-a "Plamen" u Višnjanu, nedavno se uključila kolegica Karina iz DVD-a Fažana i posljednje smo došle Zoe i ja. Zoe je najmlađa, i na jesen polaže za licencu. Njena provjera operativne sposobnosti vrijedi i za mene, a provjeravat će se jednom godišnje.

Inače, nedavno sam položila spašavanje s ruševina te nakon toga spašavanje iz dubina i s visina. Prema pravilniku HVZ-a, to su jedni od uvjeta koje mora ispunjavati svaki vodič potražnog psa. Isto tako mora imati zvanje za vatrogasca te znati pružati prvu pomoć ljudima i psu. Nakon što vodič potražnog psa ispunjava sve uvjete može pristupiti provjeri operativne sposobnosti zajedno sa svojim psom.

Često odlazimo u Jastrebarsko, gdje je već uhodana ekipa s potražnim psima i puno nam pomažu.

Nedavno je održana vježba tu kod nas, u utvrdi Fort Forno, i sudjelovali su timovi iz cijele Hrvatske. U suradnji s HVZ-om trebali bi imati četiri vježbe potražnih vatrogasnih timova K-9 godišnje. Bilo je 30-ak timova i 20-ak potražnih pasa. Jedno jako lijepo iskustvo.

Foto: Hrvoje Novosel

Nema baš puno žena u vatrogastvu... Kako je Vama biti žena u ovom poslu?

Mi smo svi kao jedna velika obitelj... I kada sam ja krenula, oko mene su sve bili moji rođaci. Skupa smo gradili DVD, odlazili na edukacije i zajedno smo rasli.

Nedavno nam se priključila i moja 19-godišnja kćer Dorotea, koja je položila za vatrogasicu. Ujedno i pomaže u treningu naše Zoe!

Koliko je Zoe imala intervencija u kojima je sudjelovala i jesu li bile uspješne, je li uspjela naći unesrećenu osobu?

Na našem području Bala do sada je sudjelovala u jednoj intervenciji, kada se jedna dementna osoba izgubila. Bile smo i kao ispomoć u Višnjanu, kada je također jedna osoba nestala.

Obje potrage su završile su sa sretnim završetkom, osobe su nađene žive i sve je dan-danas u redu.

Benefit pasa koji sudjeluju u potragama je jako velik. Istrenirani pas koji 'zna svoje delo' u realnoj potrazi zamijeni dvadeset ljudi! Čovjek jednostavno nema tu sposobnost njuha niti brzinu koju imaju psi.

Koja vam je osobno bila možda najteža intervencija do sada u ovom poslu, a koje se sjećate s osmijehom na licu?

Najteži su šumski požari, prije jako puno godina je ovdje u Balama izgorjela jedna kuća, ali na svu sreću nemamo toliko materijalnih šteta ili da su ljudski životi u neprilici.

Nedavno mi je jako bilo lijepo kada sam osobno otišla tražiti jednog prijatelja, koji je nestao na tri dana i bili smo sigurni da ga nećemo naći živoga. Međutim, našli smo ga treće jutro i sve je u redu s njim. Dirnulo me to što se uključilo jako puno ljudi s područja Puljštine, i to samoinicijativno.

Međutim, treba napomenuti ljudima koji se žele uključiti u takve potrage da trebaju biti pažljivi. Često zaborave na sebe i izađu u šlapama i kratkim hlačicama, možda baš na tom području smetaju nekome u potrazi, osobito ako je pas u pitanju i slično.

Puno hvala dobrim ljudima koji žele pomoći, no važno je slušati osobu koja vodi intervenciju, koja će vas uputiti kako i gdje, na što paziti, pogotovo ako se radi o terenu kojeg ne poznajete i ne znate gdje su bodljikave žice, jame, zmije i slično.

U DVD-u Bale ste i voditeljica vatrogasne mladeži. Koliko je djece zainteresirano i što sve s njima radite?

Moram se zahvaliti vatrogasnoj mladeži na strpljenju jer sada imam sve manje vremena za njih, otkako sa Zoe često putujem u Jastrebarsko, treniramo vikendima i tako dalje.

Također, kada im završi škola i krene požarna sezona jednostavno se nema vremena za edukacije, oni idu na praznike. Imamo skupine pomladak od šest do dvanaest godina i mladež od 12 do 18 godina.

U DVD-u Bale imamo 30 članova vatrogasne mladeži, a oni su naša budućnost. Sve to što radimo onda ima smisla. Svi ćemo doći u godine kada više nećemo moći biti toliko aktivni i sudjelovati u nekim akcijama, stoga je vrlo važno ulagati u naše mlade koji će nas naslijediti.

Izvan sezone sastajemo se s njima jednom mjesečno, imamo razne edukacije i vježbice.

Debora i Zoe su zbilja fantastični duo, kojemu želimo puno igre i uspješnih potraga!

Debora se zahvalila svima u Istarskoj županiji, ali i izvan, koji joj pomažu, dijele savjete, bodre i svim obožavateljima u Balama koji prepoznaju važnost toga što rade.

Simpatični video kako je Zoe naučila lajati na komandu, pogledajte u nastavku.

Naslovna foto: Hrvoje Novosel

Ostavite komentar