BEZVREMENSKI 'MAKE UP' NAJSTARIJE ROVINJSKE ZLATARNE Jednako lijepa i atraktivna kao i prije 110 godina

Zlatarna obitelji Butući ovog je ljeta doživjela „make up“. Doduše, to se „šminkanje“ odnosilo na izlog trgovačke radnje, odnosno prizemlje jedne od zasigurno najviše fotografiranih zgrada rovinjske starogradske jezgre - kuće smještene na adresi Edmonda de Amicisa 1.

Obitelj profesionalnih zlatara, u ovu danas itekako pitoresknu kuću, ulazi 1950. godine kada gospodin Anton Butući radnju u prizemlju  preuzima od ondašnjeg urara (Chiurco) za kojeg se pretpostavlja da je u njoj radio još od samih početaka dvadesetog stoljeća. Paralelno, i kurioziteta radi dopišimo i da u to vrijeme Anton Butući postaje i prvim vlasnikom obrtnice s rednim brojem 1. kojemu se izdaje dozvola za rad u filigranskoj radnji.

Nakon Antona, rad u zlatarni preuzima njegov sin Augustin koji tijekom opremanja trgovine, na jednoj od polica, pronalazi upisanu godinu njenog postavljanja (1911), i koja se od tada uzima kao početna točka od koje se broje 'obrtnički' dani ovog malog, ali atraktivnog poslovnog prostora 's dušom i srcem njenih prijašnjih vlasnika'. 

Upravo, tu je godinu Emanuel Butući (treća generacija obrtnika i zlatara) 'ugravirao' na drvenom pročelju izloga sa željom da se istakne opstojnost i kontinutet jednog, danas pomalo arhaičnog obrta koji je, zahvaljujući generacijskom trudu jedne obitelji, ne samo opstao u gradu svete Eufemije nego ga je kroz kvalitetu proizvoda uspio i dodatno brendirati.     

Ostavite komentar