PREDIVNA LJUBAVNA PRIČA Pobjegla od rata u Ukrajini, došla u Rovinj i našla ljubav svog života

Na današnji dan, 14. veljače, kada se diljem svijeta slavi Valentinovo, odnosno slavi se ljubav, donosimo predivnu ljubavnu priču iz naše lijepe Istre koja je spojila dvoje ljudi iz inozemstva.

Naime, 27-godišnja Valeriia Pohrebniak Bednaić je iz Ukrajine pobjegla od rata i došla u Rovinj, a roditelji 25-godišnjeg Davida Bednaića Pohrebniaka iz Njemačke kupili su kuću u Ližnjanu koju trenutno obnavljaju.

Ostavili su sve za sobom kako bi pronašli sreću u Istri, a onda su pronašli i jedno drugo.

„Zbog početka rata u Ukrajini došla sam sa svojom obitelji u Rovinj, 1. ožujka 2022. godine. Upoznala sam Davida već u travnju iste godine“, priča nam Valeriia kojoj sve bolje ide pričanje na hrvatskom jeziku, a i David ga već skoro govori tečno.

„Moj tata je radio na staroj kući u Ližnjanu i sada Valeriia i ja živimo u njoj. Moji su roditelji Hrvati, iz Bjelovara i Siska, a ja sam rođen u Njemačkoj. U Istru smo došli jer nam je najljepše ovdje“, rekao je za IstraIN simpatični David.

Valeriia i David na dan kada su se upoznali

Dodaje i kako su kod kuće uvijek pričali na njemačkom jeziku, a kada bi se svađali, tu je bolje bilo koristiti hrvatski!

Valeriia kaže kako ukrajinski i hrvatski nisu baš slični, a postoje riječi koje se jednako izgovaraju, no imaju potpuno drugačije značenje pa to može biti jako zbunjujuće.

„Primjerice, 'pohano' na ukrajinskom znači 'loše'. To znači da bi pohani šnicl u Ukrajini bilo vrlo loše ili pokvareno meso! Također, 'ponos' kod nas znači probleme s probavom, odnosno proljev!“, objašnjava nasmijana Valeriia.

Njeni su se roditelji nedugo nakon dolaska u Rovinj ipak vratili u Kiev, zbog posla. Majka joj je profesorica na fakultetu, a otac joj ima svoj obrt za printanje. Nisu mogli ostaviti sve za sobom, kaže Valeriia. Ipak, uskoro će doći u Istru jer Valeriia i David očekuju prinovu!

Kao što ste mogli pretpostaviti, zbog prezimena koje su uzeli jedno od drugoga, ovaj mladi par u međuvremenu se i vjenčao u Rovinju, u lipnju prošle godine.

Upoznali su se preko aplikacije za upoznavanje, no Valeriia kaže kako je tada htjela samo nekoga s kim bi se družila jer je bila dosta usamljena kada je tek došla u Istru.

„Puno smo razgovarali, a za prvi spoj se nisam ni uredila! Htjela sam samo pričati s nekim svojih godina... David tada nije planirao tako brzo opet doći u Istru nakon toga, ali ipak se vratio nakon tri tjedna! Prije toga još nije živio u Hrvatskoj, izuzev ljetovanja, no odlučio je donijeti sve stvari u kuću u Ližnjanu i premjestiti svoj obrt za glazbenu produkciju iz Njemačke – ovdje“, rekla nam je simpatična Ukrajinka.

Valeriia je dobila posao u rovinjskoj galeriji, a uvijek je htjela otvoriti nešto svoje. Kada je zatrudnila, odlučili su otvoriti nešto zajedno. Prodavala je keramiku i na rovinjskim i na pulskim ulicama, a onda su prikupili ušteđevinu i našli prostor u Puli.

„Učila sam turiste i domaće ljude kako napraviti keramičke šalice i tanjure. Sada je sve na pauzi zbog trudnoće, no plan je nastaviti kasnije jer je umjetnost jedino čime se želim baviti“, rekla nam je Valeriia.

Ova hrabra mlada žena kaže kako joj je dolazak u Hrvatsku ovoga puta, za razliku od onih kada je dolazila u Rovinj na ljetovanje, bio poprilično stresan. Sve se odvilo naglo i iznenada, iako je još u Ukrajini par mjeseci prije početka rata imala osjećaj da se trebaju početi pakirati.

„Kada sam tek došla u Rovinj, bilo mi je poprilično teško. Došla sam s mačkom i nisam imala puno stvari, niti ljetne odjeće na primjer, no ljudi u Rovinju su stvarno bili spremni pomoći i jako dragi.

Šokiralo me što se u tako maloj sredini svi znaju i što su si međusobno govorili o meni i mojoj situaciji. Svi su se uključili – netko bi mi darovao malo odjeće, netko bi mi pomogao oko mačke, a netko bi mi pomogao tražiti posao i stvarno sam se osjećala dobrodošlom“, ispričala nam je Valeriia.

U rodnom Kievu Valeriia je završila Umjetničku akademiju, učila je djecu i mlade slikati i izrađivati predmete od keramike, a netom prije početka rata počela je raditi svoj posao iz snova. Imala je mlade šefove, dobru plaću i bavila se poslom koji obožava – umjetnošću. No, spletom okolnosti mogla je tamo raditi samo jedan mjesec.

„Ipak, fora je što i ovdje to mogu raditi i biti sama svoj šef“, zaključila je Valeriia.

Roditelji su joj bili uvjereni da svijet neće dopustiti da se rat u Ukrajini dogodi

Osvrnula se i na taj dan kada su morali spakirati samo najosnovnije i zaputiti se u Istru.

„Moji su roditelji bili uvjereni da se rat neće dogoditi i da svijet to neće dopustiti. Ipak, ja sam imala spreman ruksak sa najosnovnijim stvarima. Počele su bombe padati i ljudi su u panici išli prema svojim automobilima. Proveli smo oko tjedan dana na cesti kako bismo došli do ovdje.

Obično od Kieva do Rovinja treba dva dana s odmorom, a neki mogu doći za jedan dan. No, na cestama je bila jako velika gužva, vladala je panika i strah, a moj otac je par puta zaspao za volanom. Bilo je jako strašno, ali imali smo sreće što smo imali gdje doći – roditelji su kupili mali stan u Rovinju prije nekih deset godina“, ispričala nam je Valeriia.

Ipak, ovaj mladi bračni par s prinovom na putu djeluje jako sretno i dokaz su da su životni putevi jako nepredvidljivi, no da se sve događa s razlogom.

Želimo im još puno sreće i ljubavi u našoj lijepoj Istri!

Ostavite komentar