ISPOVIJEST PULSKOG BESKUĆNIKA: 'Nije teško postati beskućnik. Teško je donijeti odluku koja mijenja život!'

Prije nekoliko dana obilježen je Svjetski dan beskućnika. Tog 10. listopada svi ih se sjetimo, suosjećamo i priređujemo prigodne manifestacije kojima nastojimo upozoriti na ovu skupinu društva do koje nam je zapravo toliko stalo da nemamo ni službene podatke koliko ih ima u Istri. A ima ih.

Ima ih toliko da jedino istarsko Prihvatilište za beskućnike, ono koje se nalazi u pulskoj Valturskoj ulici, nije dostatno pa će morati u nužno renoviranje i širenje objekta. Napokon su, naime, uspjeli riješiti imovinsko-pravne odnose u suradnji s Gradom te bi iduće godine, uz očekivana sredstva europskog socijalnog fonda, Prihvatilište trebalo biti u mogućnosti primiti barem dvadeset korisnika.

Trenutno imaju kapaciteta za njih jedanaestero, a u Dnevni boravak dolazi više od 35 osoba. U zimskim mjesecima moraju se stisnuti kako bi u prostor stalo dvadeset ljudi koji inače spavaju po klupama.

Dakle, nisu nevidljivi. Znamo da postoje i znamo da u zemlji u kojoj živimo nije preteško postati beskućnikom.

Ova je pulska priča počela 2012. godine kada je zima bila toliko hladna da su životi nekoliko pulskih beskućnika bili dovedeni u pitanje. Tada je privremeno sklonište otvoreno u Gupčevoj ulici, a potom je službeno Prihvatilište dobilo stalnu adresu u Valturskoj. Vodi ga pulska heroina, Helena Babić.

Organizira im razne aktivnosti, radionice, sportske priredbe, pomaže u resocijalizaciji i rehabilitaciji. Doslovce, vraća ih u život, i toplo se nadamo da će jednom za svoj trud dobiti dostojno priznanje. 

'Nije teško postati beskućnikom. Ja sam u pulsko Prihvatilište došao 2012. Bio sam alkoholičar i zbog toga ostao bez stalnog posla. Jednog sam dana rekao: Meni je dosta. Umoran sam od ovakvog života. Ovako više ne ide, u nekim sam godinama i moram krenuti na pravi put. Krenuo sam na liječenje od ovisnosti na čemu sam zahvalan doktorici Snježani Grgurev koja mi je bila velika podrška, a u veljači će biti 8 godina otkako nisam popio kap alkohola', govori nam iskreno, sada već bivši korisnik pulskog Prihvatilišta, Valter Petrović.

Valter je rođen u Puli 1962. godine. Zbog alkohola je ušao u začarani krug iz kojeg sam nije mogao naći izlaz. Ali kako i on i Helena kažu, svi mi zapravo hodamo po rubu. Mnogi su podstanari ili imaju velike kredite, mnogi naprosto ostanu bez podrške obitelji nakon razvoda braka, a neke sustav i nekoliko krivih životnih odluka dovedu do deložacije. Svakakvih se priča Helena naslušala u posljednjih sedam godina kroz koje je Prihvatiliše primilo više od 120 ljudi.

POMOGNITE I VI, A MOŽETE IH 'SAMO' I POSJETITI

Valter se ipak snašao, odselio i sada živi sam. Posjećuje tek Dnevni boravak Prihvatilišta, ali i dalje mu nije lako živjeti od mirovine. Pozvao je zato slušatelje Rovinj FM-a da njega i ostale korisnike kontaktiraju treba li im pomoći oko kakvih sitnih popravaka ili građevinskih radova jer njima, kaže, svaka kuna dobro dođe.

'Svi smo mi zapravo mađioničari dok god uspjevamo ostati na životu od mirovine', kaže nam Valter, a mi se slažemo.

Ako im želite pomoći možete donirati drva za ogrijev, higijenske potrepštine i trajne namirnice.

Možete ih i samo posjetiti, popiti s njima kavu i porazgovarati. I u tome oskudijevaju također. Jer su nevidljivi nama koji smo u svojim začaranim krugovima, drugačije vrste.

Možete posjetiti i njihov štand na pulskim Giardinima nadolazećeg Adventa u Čarobnoj šumi u kojoj će ovi mađioničari prodavati svoje likovne radove kako bi lakše dočekali proljeće.

Ostavite komentar