Utapanje je drugi najčešći uzrok smrti među djecom u Hrvatskoj, odmah nakon prometnih nesreća.
Samo u razdoblju od 2011. do 2020. godine, u našoj zemlji utopilo se čak 857 osoba, od kojih je 53 bilo djece i mladih do 19 godina - upozorili su stručnjaci na održanoj panel raspravi „Povratak obuke neplivača u odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske“ u organizaciji Hrvatskog Crvenog križa.
Stručnjaci i institucije koje se bave javnim zdravljem i obrazovanjem slažu se kako je hitno potrebno vratiti sustavnu nastavu plivanja u škole.
Voditeljica Službe spašavanja života na vodi HCK-a Silvana Radovanović. "Plivanje je ključ. Znanje plivanja je glavni faktor sprječavanja utapanja. Zatim, u sigurnosti je bitan oprez svih nas, bez obzira znamo li plivati ili ne znamo.
Često se dešava da se i dobri plivači utope, često puta nemamo dovoljnu procenu svojih fizičkih sposobnosti, a još važna stvar u sprječavanju opasnosti i dizanju sigurnosti je poznavanje znanja pružanja prve pomoći'', rekla je Radovanović.
Unatoč tragičnoj stvarnosti, sustavna nastava plivanja za djecu u školama prestala je biti obavezna još 2010. godine. A problem nije samo u znanju plivanja, već i u dostupnosti obuke te nedostatku infrastrukturu.
Kroz novu reformu osnovnoškolskog obrazovanja, tvrdi ravnatelj Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja u Ministarstvu obrazovanja, Momir Karin, otvorit će se i prostor za ovu temu.
Plivanje za djecu utječe jako povoljno na tjelesno i mentalno zdravlje
"Ja se nadam da ćemo naći jedan model kako sve resurse za plivanje staviti u službu, prije svega obrazovnog sustava, a najprije u službu svakog našeg djeteta. I stvarno zagovaram i borim se za to da svako dijete koje završava razrednu nastavu, prije prelaska u predmetnu nastavu bi trebalo znati plivati'', poručio je Karin.
Svako dijete u RH zavrjeđuje iste uvjete - nastavio je Karin. No, Hrvatska nisu samo Zagreb, Rijeka, Split, Osijek... dostupnost učenja plivanja nije dostupno svoj djeci, osobito onoj koja odrasta u ruralnim krajevima koji nemaju bazen ili kupališta.
Znači li to kršenje djetetova prava na sigurnost i jednakost? Zamjenica pravobraniteljice za djecu Tatjana Holjevac smatra da nejednakost postoji.
"Zapravo se zaista iz te strane, ta okolnost može razmatrati kao neki vid kršenja prava koje treba nekakvim mjerama što prije dokinuti'', istaknula je Holjevac.
A kako sustavna obuka neplivača pridonosi javnom zdravlju i smanjenju broja smrtnih slučajeva od utapanja objašnjava doktorica Ivana Brkić Biloš iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. "Nepoznavanje vještina plivanja jedan je od osnovnih rizičnih čimbenika za utapanje. Kada govorimo o djeci neplivačima, ta djeca koja nisu naučila plivati u nekoj situaciji kasnije u srednjoj ili starijoj životnoj dobi, kada se nađu u situaciji, može se dogoditi da zapravo izgube život radi toga.
Znači, mi govorimo sad o tim najtežim posljedicama, međutim plivanje za djecu utječe jako povoljno i na tjelesno zdravlje i na mentalno zdravlje'', zaključila je Brkić Biloš.