KAKO POMOĆI DJECI? Ekrani - jedan od najvećih izazova od najranije dobi
U vremenu ekrana ni bebe u kolicima s mobitelom u rukama više nisu rijetkost. No dugotrajno izlaganje ekranima od najranije dobi može imati ozbiljne posljedice.
Media servis
13 Srpanj 2025 I 21:45
Foto: Pexels
Ekrani kao pošast današnjeg vremena jedan su od najvećih izazova s kojima se djeca susreću od najranije dobi. Neizbježan su dio svakodnevice, no njihovo prekomjerno korištenje može biti štetno.
O tome kako smanjiti izloženost ekranima i pomoći djeci da ih koriste na pravi način govorimo u sljedećem prilogu.
U vremenu ekrana ni bebe u kolicima s mobitelom u rukama više nisu rijetkost. No dugotrajno izlaganje ekranima od najranije dobi može imati ozbiljne posljedice. Sve se češće govori o pojavi ekranizma. O čemu se radi pojasnila je psihologinja Centra za zdravlje mladih Tea Brezinšćak.
"Ekranizam je popularni naziv, zapravo, kojim se opisuju različite razvojne nezrelosti kod djece koje su posljedica ili prekomjerne ili prerane upotrebe digitalnih uređaja. Ono što je važno je reći je da se ne radi o stručnom terminu, niti priznatoj dijagnozi.
Posebno je problematično njegovo povezivanje s autizmom zato što su njegova poklapanja s neurodivergentnosti vrlo mala, a uzroci potpuno različiti", napominje Brezinšćak.
Hoće li i na koji način vrijeme uz ekrane utjecati na dijete ovisi o nizu čimbenika. Kao prvi psihologinja navodi djetetovu dob:
"Gdje zapravo prepoznajemo kao rizičnu dob vrijeme ispod druge godine djetetovog života. Dakle, djeca koja prije druge godine počinju koristiti ekrane su u većem riziku od različitih razvojnih nezrelosti kasnije. Zatim je tu količina vremena koju se provodi uz ekrane, koja se mijenja s dobi. Dakle, u ranoj dobi to kroz prvih pet godina djetetovog života ne bi smjelo ići iznad jednog sata".
Kao problematične ističe agresivne i previše stimulirajuće sadržaje, a roditeljima savjetuje odgodu prvog susreta djeteta s ekranima, kao i kasnije s društvenim mrežama.
"Djeca, posebno ona koja vrlo rano imaju prvi susret s ekranima, ili ona koja uz njih provode previše vremena, posebno u toj ranoj dobi, predškolskoj, su u većem riziku od toga da sporije razvijaju govor, jezik, da su to djeca koja često imaju manji vokabular, mogu imati poteškoća s pažnjom, koje onda posebno postanu vidljiva u školi, često teže kontroliraju svoje emocije, da imaju manje razrađenu igru, kao i da teže ostvaruju komunikaciju s vršnjacima", kaže Tea Brezinšćak.
Foto: Pexels
Djetetu je najvažnije, zaključuje, dati dobar primjer. Zna to i začetnica projekta Škole lijepog čitanja Adrijana Tolj Škandro. Već deset godina provodi radionice na kojima se djeca uče svakodnevnim vještinama, grade samopouzdanje, ali i odmiču od ekrana.
"Pokušavamo djeci za sve vrijeme koje provode s nama pokazati da je puno važnije nekome pokloniti osmijeh umjesto staviti notifikaciju ili razgovarati s nekim umjesto slati neke emotikone.
Najtužnije je kada dođete u kafić, kad šećete gradom, kad pogledate na autobusnu stanicu i vidite dvije, tri djevojčice, dva, tri dječaka, manji, veći, sjede jedni pored drugih i gledaju svatko u svoj ekran", kaže Tolj Škandro.
Odmicanje djece od ekrana cilj je i Tine Primorac, pokretačice projekta Paresia, koja također pomaže djeci i odraslima da izgrade samopouzdanje, a time i lakše ponesu teret izazova, od kojih brojni dolaze upravo iz virtualnog svijeta.
"Ja ustvari ohrabrujem općenito djecu kad vodim bilo kakve radionice da ustaneš, da govoriš, odgovaraj pred pločom i tvoja vrijednost je uvijek jednaka. Dakle, mi ne ovisimo ni o kakvom pljesku i ne ovisimo o procjenama izvana, naša vrijednost je uvijek jednaka", ističe Primorac.
Ne možemo pobjeći od ekrana i moramo djecu pripremati na svijet u kojem su ekrani činjenica, napominje psihologinja Tea Brezinšćak:
"Priča o djeci i ekranima je zapravo više priča o nama odraslima i o tome koliko je nama danas teško biti im vodstvo u tom dijelu njihovog odrastanja i onog trenutka kad zapadnemo u zamku da krivnju počinjemo stavljati na njih, kako oni to koriste previše, kako su oni drugačije generacija mislim da smo zapravo izgubili bitku".
Osim što se udaljavamo od njih, prebacivanjem krivnje predajemo im i dio odgovornosti za rješavanje problema koji oni bez nas jednostavno ne mogu riješiti, zaključuje sugovornica za Media servis.
Festival donosi 19. međunarodni natječaj suvremene fotografije – International Competition of Contemporary Photography, koji svake godine okuplja vrhunske autore, kustose, kritičare i zaljubljenike u vizualnu umjetnost iz cijelog svijeta.
Advent u Barbanu nije samo manifestacija, već priča o ljudima, zajedništvu i toplini, a ovo priznanje dodatni je poticaj da se ta priča nastavi graditi i u godinama koje dolaze.
Aquarium Pula fokusiran je na razmnožavanje plemenite periske u kontroliranim uvjetima, s ciljem uzgoja mladih jedinki koje bi se mogle vratiti u prirodna staništa ili koristiti za znanstvena istraživanja
Na programu su dva remek-djela snažno povezana s Bečom. Prvi dio večeri donosi Treći klavirski kvartet u c-molu, op. 60, poznat i kao “Werther kvartet” Johannesa Brahmsa (Hamburg, 1833. – Beč, 1897.).
U glavnim ulogama pojavljuju se pulski glumci mlađe generacije Ugo Korani i Filip Lugarić, uz Dijanu Halilović. Montažu potpisuje David Žero, glazbu Andrea Ljekaj, scenografiju je oblikovao Dejan Kljun, kostimografiju Karlo Stipić, dok Jan Iveta potpisuje dizajn rasvjete i kolor korekciju.
Za vrijeme izvođenja radova bit će uvedena privremena regulacija prometa koja će se provoditi u fazama, a promet će se preusmjeravati obilaznim pravcima.
Zbog izvođenja radova, u razdoblju od 2. do 26. veljače, prometovanje Ulicom Mattea Benussija bit će onemogućeno. Promet će se odvijati obilazno preko Trga na Lokvi, dok će prihvat putnika na autobusnom kolodvoru biti organiziran na privremenom stajalištu.
Putnici koji već imaju pametnu karticu iz prethodne godine ne trebaju izrađivati novu, već je dovoljno da s postojećom karticom dođu na blagajnu HŽ-a i kupe godišnju kartu za 2026. godinu.
Kako ističu, mnogi nemaju dovoljno dugu pauzu između predavanja da bi stigli otići po obrok i vratiti se na vrijeme, što im dodatno otežava organizaciju studijskog dana.
Mnoge lokalne sredine još uvijek nemaju dovoljno financijske potpore za parasportske klubove i udruge, nedostaju dostupni termini u dvoranama i bazenima, a sportski objekti i prijevoz često nisu prilagođeni.