Svjetski dan hrane: 'Rukom pod ruku za bolju hranu i bolju budućnost'

Svjetski dan hrane se obilježava svake godine 16. listopada s ciljem podizanja svijest o globalnoj nesigurnosti hrane i pothranjenosti.

Ove se godine na današnji dan obilježava i 80. obljetnica Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) specijalizirane agencije Ujedinjenih naroda koja predvodi međunarodne napore za borbu protiv gladi.

Cilj djelovanja FAO-a je postići sigurnost hrane za sve i osigurati da ljudi imaju redovit pristup dovoljnoj količini visokokvalitetne hrane kako bi vodili aktivan i zdrav život. Sa 195 članica – 194 zemlje i Europskom unijom, FAO djeluje u preko 130 zemalja diljem svijeta.

Posebno je to važno danas kada se poljoprivredno-prehrambeni sustavi suočavaju s neviđenim izazovima. Sukobi, utjecaji ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja, ekonomski šokovi i rastuća nejednakost vrše sve veći pritisak na zemlju koju obrađujemo, vodu o kojoj ovisimo i bioraznolikost koja podržava život. Lanci opskrbe ostaju krhki, a učinci poremećaja osjećaju se u domovima, na tržnicama i poljima diljem svijeta.

Rukom pod ruku za bolju hranu i bolju budućnost

Stoga ovogodišnji Svjetski dan hrane poziva na globalnu suradnju u stvaranju mirne, održive, prosperitetne i prehrambeno sigurne budućnosti. Zajedničkim radom, među vladama, organizacijama, sektorima i zajednicama, može se transformirati poljoprivredno-prehrambene sustave kako bi se osiguralo da svi imaju pristup zdravoj prehrani, živeći u skladu s planetom.

Način na koji proizvodimo i konzumiramo hranu duboko je povezan s našim okolišem. Iako je hrana, naravno, u središtu 2. cilja održivog razvoja, ona je također važna komponenta za postizanje svih ciljeva održivog razvoja.

Transformacija naših prehrambenih sustava ključna je za rješavanje trostruke planetarne krize gubitka bioraznolikosti, klimatskih promjena i onečišćenja s kojom se danas suočavamo.

Ozbiljnost problema nesigurnosti opskrbe hranom je ogromna. Procjenjuje se da danas 673 milijuna ljudi gladuje. S druge strane istovremeno raste razina pretilosti i količine bačene hrane što ukazuje na sustav izvan ravnoteže. Obilje i nedostatak koegzistiraju, često tik jedno uz drugo.

Treba istaknuti i kako su poljoprivredno-prehrambeni sustavi također glavni izvor emisija stakleničkih plinova. Ipak, oni nude stvarni potencijal za smanjenje tih emisija kroz način na koji se hrana uzgaja, bere i dijeli.