Drveni brodovi nestaju s Jadrana: Tihi kraj jedne tradicije

U rovinjskoj luci danas dominiraju plastične brodice i moderne jedrilice, no nekada je more ovdje disalo drvetom.

Miris smole, zvuk čekića i strugotine pod nogama bili su svakodnevica majstora koji su iz komada hrasta i bora stvarali čuda pomorske tradicije. Danas, tih je majstora – gotovo nestalo.

"Tu sam već 35 godina, i kad sam došao, sve je bilo prazno. Nije bilo ovako puno brodova, plastike, turizma. Sve se promijenilo – i more i ljudi", prisjeća se Rudolf Marić, ravnatelj Lučke uprave Rovinj.

Kako kaže, nekoć su more i brodogradnja bili neraskidivo povezani s identitetom Rovinja. Brodovi su se gradili i održavali mjesecima, uz veliko znanje i strpljenje. Danas, međutim, nema dovoljno majstora ni vremena za takav način rada.

"Drvo je živi materijal. Nekad se drvo za brod pripremalo godinama – sušilo, obrađivalo, čekalo pravo vrijeme. Danas se sve mora napraviti za sutra, pa se ugrađuje mlado drvo koje se brzo iskrivi. Nema više onih kalafata i stolara koji su znali raditi kako treba", kaže Marić.

Nestanak drvenih brodova nije samo estetski gubitak, već i gubitak znanja, kulture i identiteta obalnih zajednica. U Rovinju, kao i duž cijelog Jadrana, drveni brodovi postaju rijetkost – a s njima i ljudi koji znaju kako ih održavati.

"Za održavanje jednog drvenog broda treba puno ruku i znanja. A danas – nema ljudi. Nema mladih koji žele učiti taj posao. Obrtničke škole koje su obrazovale brodske stolare i majstore zatvorene su. Kažu: nema interesa. I tako, polako nestaje sve", dodaje.

Foto: IstraINRavnatelj Lučke uprave Rovinj, Rudolf Marić

Ribarstvo je također pogođeno. Manji ribari, koji su desetljećima živjeli od drvenih brodova, sve teže pronalaze dijelove, majstore i podršku. Troškovi održavanja rastu, a modernizacija zahtijeva veća ulaganja koja mali ribari ne mogu pratiti.

Marić smatra da bi država trebala intervenirati – ne samo potporama ribarima, nego i sustavnom obnovom zanata i tradicijskih vještina.

"Vlasnici drvenih brodova trebali bi imati olakšice, i porezne i radne. Ti ljudi čuvaju baštinu, i rade to s ljubavlju. A bez podrške, to će jednostavno nestati. Drvo će postati nemoguće održavati jer neće biti nikoga tko to zna", upozorava.

Rovinjski škver, kojim danas upravlja Lučka uprava, jedan je od rijetkih na Jadranu koji još ima tehničke uvjete i ljude za osnovno održavanje drvenih brodova. No i ondje, priznaje Marić, rade pretežno sezonski i uz ograničene resurse.

"Sve to zahtijeva znanje, vrijeme, sigurnost na radu, i puno ljubavi prema moru. A toga je danas sve manje. Brodovi još plove, ali ljudi koji ih znaju održavati – polako nestaju", zaključuje.