Kad su ljubav i humanost iznad svega: Mira Banković iz Pule već 15 godina spašava životinje od patnje!

Ove nedjelje, 30. studenog, obilježava se Međunarodni dan kućnih ljubimaca, koji se fokusira na podizanje svijesti o potrebama i pravima životinja, a bio je to više nego dobar povod za razgovor s Mirom Banković iz Pule. Svima koji su se susreli s nekim problemom vezanim za životinje ovo je ime sigurno poznato, ne samo u Puli već i puno šire.

Priča Mire Banković počela je prije gotovo petnaest godina, kada je, živeći u Italiji, sasvim slučajno ušla u svijet spašavanja životinja. Put ju je povezao sa skupinom žena iz Srbije koje su izvlačile pse iz tada zloglasnog šinteraja u Požegi u Srbiji, ali i s volonterkom iz sarajevske Ilidže.

Foto: Privatna arhiva

“Počela sam im pomagati oko udomljavanja. Objavljivala sam priče o psima koje je jedna gospođa iz Sarajeva slala, i nekako me to potpuno uvelo u taj svijet”, prisjeća se Mira. Godine 2011. u Italiju je dovela pet pasa – jedan od njih i danas živi u obitelji, kod njezina oca.Iako su početci bili teški, iskustvo ju je samo ojačalo.

Privremeno se povukla kako bi naučila više, a ubrzo potom upoznala je Valentinu iz Trsta, koja je spašavala pse iz pulskog šinteraja. To je postala nova, dugogodišnja faza njezina aktivizma. Do 2019. godine Mira je intenzivno sudjelovala u spašavanju pasa iz pulskog šinteraja i istovremeno pomagala i drugim životinjama.

Motivacija je oduvijek ista: osnovna briga, dostojanstvo i ljubav koju životinje zaslužuju. “Uvijek kažem – mi smo ti koji odlučujemo da će neka životinja biti naša, a ne obratno. Nažalost, mnoge još uvijek nemaju ni osnovne uvjete”, kaže. Danas njezin život izgleda drugačije, ali predanost je ostala ista. U domu trenutno živi dvadeset životinja – sedam mačaka, dva zeca i jedanaest pasa koje smatra članovima obitelji.

Foto: Privatna arhiva

Dio dana provodi u brizi o njima, dio u savjetovanju, provjerama uvjeta držanja, pisanju prijava i komunikaciji s ljudima. Nekad je trošila četiri do pet sati dnevno (vikendom i duplo) na organizaciju prijevoza, smještaja i udomljavanja; danas se više posvetila nadzoru i edukaciji.

Najveći izazov su financije, jer većinu troškova sama pokriva. Donacije rijetko stižu, a zakonodavni okvir često ne prati potrebe na terenu. “Najviše boli kad shvatite da nekim ljudima jednostavno ne možete objasniti osnovne stvari – ili ne žele čuti, ili ih nije briga”, govori.

Foto: Privatna arhiva

Ipak, brojna spašena lica ostala su joj u trajnom sjećanju. Benito, pas koji je jedanaest godina proveo na lancu, kasnije je u Njemačkoj napokon upoznao slobodu. Tu je i divlja kujica Rozita, dugo skrivana u jazbini, koju je zajedno sa štencima uspjela skloniti i udomiti.

Posebno mjesto ima i kuja Hope – nakon 11 godina provedenih na lancu, kod Mire je provela svoje posljednje, mirne i sretne godine. Jedna od najtežih priča je ona o Ronu, psu kojeg je vidjela u veterinarskoj stanici, ležao je na podu nepomičan tri dana. Rečeno joj je da je stradao pod automobilom. 

Foto: Privatna arhiva

Mira ga je uzela, vodila drugom veterinaru koji mu je operirao obje lijeve noge i ostala uz njega do samoga kraja, koji je nastupio prije mjesec dana. “Bio mi je najbolji prijatelj. Takve priče te slome, ali i podsjete zašto ovo radim.” Mira vjeruje da se stvarne promjene mogu postići samo suradnjom – građana, skloništa, institucija i lokalne samouprave. No u praksi, kaže, zakoni i dalje imaju brojne rupe.

Držanje pasa na lancu je dopušteno, komunalni redari često nisu educirani, a službe zadužene za dobrobit životinja premalo su razvijene. Unatoč tome, ona i dalje ustraje. “Svaki mali potez spašava život – dojava, malo hrane, privremeni smještaj, jedna donacija. Sve se računa.” 

Foto: Privatna arhiva

Posebnu pažnju posvećuje i radu s djecom, jer u njima vidi temelj dugoročnih promjena. “Djeca shvaćaju empatiju puno brže nego odrasli.

Ako njih naučimo odgovornosti, imamo šansu za bolju budućnost.” Za Miru, svaka spašena životinja vrijedi truda. Njezina misija traje već petnaest godina i, kako kaže, “dok god postoji jedno biće koje mogu izvući iz patnje, radit ću ovo”.