'Domovi su puni, a udomitelja premalo' - Ravnateljica OAZE, Eva Husak Bačac o stanju udomiteljstva u Hrvatskoj

U tišini svakodnevice, daleko od javnih reflektora, djeluje OAZA – Centar za pomoć djeci, crkvena djelatnost Evanđeoske Pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj koja već godinama mijenja živote najranjivijih među nama.

Njihova misija jednostavna je, ali duboko transformativna: omogućiti djeci da odrastaju u sigurnom, poticajnom i toplom obiteljskom okruženju, umjesto u institucijama ili nestabilnim vlastitim domovima.

Razgovarali smo s Evom Husak Bačac, ravnateljicom Centra za pomoć djeci OAZA Rovinj koja nam je detaljnije predstavila njihov rad.

''Centar za pomoć djeci Oaza je neprofitna organizacija koja se bavi pomaganjem djeci u potrebi, posebno zbrinjavanjem djece u obiteljsko okruženje.

Pomažemo u udomiteljskim i posvojiteljskim obiteljima. Nama je iznimno važno da djeca što prije izađu iz institucija i budu smještena u dobru i kvalitetnu obitelj, kada već ne mogu imati svoju biološku obitelj'', poručila je Husak Bačac.

Husak Bačac odgovorila je na naše pitanje o trenutačnoj situaciji s udomljivanjem i broju djece koja su danas smještena u udomiteljskim obiteljima.

''Trenutačno je oko 60 djece smješteno u 25 obitelji. Pritom se javljaju različiti problemi. Najčešće su to teškoće s roditeljima koji su ovisnici ili imaju određene psihičke poteškoće. Neki se nalaze u zatvoru, a neki su i sami odrasli u institucionalnom smještaju pa ne znaju kako biti roditelji.

Zbog toga su problemi s njima česti, što dovodi do zanemarivanja djece. Kada primimo takvu djecu, ona su često vrlo oštećena i treba im dosta vremena da se prilagode i naviknu na normalan život.''

Foto: IstraIN

Govoreći o stanju udomiteljstva u Hrvatskoj, naša sugovornica posebno je istaknula jedan zabrinjavajući podatak koji, kako kaže, najbolje oslikava ozbiljnost situacije:

''Ono što je meni alarmantno jest da su domovi puni. To je najveći pokazatelj da nema dovoljno udomiteljskih obitelji. Ljudi se boje otvoriti vrata, ne žele narušiti vlastitu komociju, boje se odgovornosti ili nemaju mogućnosti. Razloga je mnogo, ali stvarno bih ohrabrila svakoga tko ima volju i ljubav prema djetetu da razmisli o tome da primi jedno dijete na određeno vrijeme i omogući mu odrastanje u normalnoj sredini, jer nijedna institucija ne može zamijeniti obitelj.''

Na pitanje kako građani mogu konkretno doprinijeti, Husak Bačac naglasila je da je najveća pomoć uvijek ona koja izravno mijenja život djeteta:

''Najradije bih kada bi ljudi razmišljali o tome da udome ili posvoje djecu – to bi bila najveća pomoć djeci. Naravno, uvijek nam se može pomoći i donacijama, bilo financijskim ili stručnim.

Podrška stručnih suradnika – odvjetnika, liječnika, psihologa, logopeda i drugih – bila bi iznimno vrijedna za našu djecu. Takva im je pomoć uvijek potrebna'', zaključila je za IstraIN, Eva Husak Bačac, ravnateljica Centra za pomoć djeci OAZA.